Visoka cijena primirja na istoku Ukrajine

U Ukrajini se nazire promjena kursa. Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko, nakon telefonskog razgovora s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, govori o postizanju dogovora o obustavi vatre na istoku Ukrajine. Detalji kao ni put koji bi mogao voditi primirju, još uvijek nisu jasni. Pri tome iz Kijeva, Moskve i područja koja kontroliraju separatisti stižu proturječni signali. Za ljude u regiji bilo bi dobro kada bi borbe prestale. Pa ipak, primirje bi imalo fundamentalne političke posljedice na sukob koji u Ukrajini mjesecima neprestano traje.

Jedan novi "zamrznuti sukob"

Ukoliko bi došlo do dugoročne obustave borbi, iz sukoba bi kao pobjednici izašli separatisti koje podržava Rusija. Jer oni bi tada učvrstili svoju vlast u zauzetim područjima i još dalje je proširili. Time bi se u istočnoj Ukrajini stvorio novi "zamrznuti sukob", kojih na postsovjetskom području u posljednja skoro četiri desetljeća ima mnogo: u Transnistriji, Abhaziji, Južnoj Osetiji i Gornjem Karabahu.

Za rusku politiku su takvi "zamrznuti sukobi" nešto što ona dobro poznaje i u konačnici su veoma dobro došli. Jer preko takvih "zamjenskih" struktura se u beskrajinim diplomatskim pregovorima vješto daju sačuvati ruski interesi. Istodobno, na taj način Rusija može djelovati i na unutarnju politiku pogođenih zemalja.

Iza jedne takve politike stoji brutalna politika moći. Proeuropskom revolucijom na Majdanu u veljači, Rusija je izgubila svog najvažnijeg saveznika u političkom Kijevu - ukrajinskog predsjednika Janukoviča i prorusku Stranku regija. Od tada je jasno da Kremlj drugim sredstvima osigurava mogućnost utjecaja na političku budućnost Ukrajine. Primirje - koje predsjednik Putin nije uzaludno stalno tražio proteklih tjedana - bilo bi time potajna pobjeda njegove politike prema Ukrajini.

Gubitnik Porošenko

Da je ukrajinski predsjednik, kako se čini, spreman na prekid vatre je razumljiva posljedica događanja proteklih dana. Gubitke ukrajinskih vladinih trupa i teritorijalni dobici separatista, koje je Moskva vjerojatno podržala čak i regularnim ruskim vojnim jedinicama, su očito Porošenku jasno pokazali da su njegovi pokušaji rješenja sukoba vojnim sredstvima, koje je slijedio od kraja lipnja – propali. Posebice je rusko otvaranje dodatnog ratišta ispred Mariupola, sasvim na jugu područja Donjecka, pojačalo pritisak na Kijev.

Dođe li do primirja, time bi se konačno moglo zaustaviti krvoproliće. Ali u političkom smislu to za Porošenka i njegovu vladu uoči izbora, zakazanih za listopad, predstavlja veliki rizik. Brojni Ukrajinci bi im to primirje i njime povezanu faktičku kapitulaciju uzeli za zlo. To posebice vrijedi za brojne nacionalistički nastrojene jedinice dobrovoljaca koje su proteklih dana morale podnijeti velike gubitke u vlastitim redovima. Hoće li ove snage, koje je politički gledano teško kontrolirati, priključiti logici uspostavljanja primirja - veoma je upitno. Posljedica bi mogle biti žestoke napetosti u unutarnjoj politici. Na izborima bi mogla porasti podrška radikalnim strankama. A jedan partizanski rat na istoku Ukrajine također ne bi mogao biti isključen.

Još jedan gubitnik

Europska unija i posebice Njemačka su tjednima pozivale na obustavu borbi i zalagale se za političko rješenje. No ukoliko dođe do nastanka „zamrznutog sukoba“, tada bi se dio ukrajinskog društva mogao okrenuti od Europe. Tjednima se kao sablast pojavljuje glasina o dugovoru između Berlina i Moskve prema kojem bi Porošenko trebao prekinuti borbe i time faktički Donjeck i Luganjsk prepustiti separatistima. Brojni Ukrajinci se zbog toga osjećaju izdanim od strane EU-a i posebice Njemačke.

Mišljenje da politička Europa s obzirom na rusku agresiju protiv susjedne zemlje nije nastupila dovoljno odlučno je prošireno u nekim zemljama EU-a. Jedan „zamrznuti sukob“ na istoku Ukrajine bi mogao još dugo vremena potresati Europu. Njezini odnosi s Rusijom kao i s Ukrajinom bi tako još godinama mogli biti opterećeni. Europa se više neće moći vratiti u položaj status quo, kojeg je imala prije sukoba.