Veganski život u Njemačkoj

Na prvi pogled mala trgovina veganskim proizvodima u središtu Kölna, Zlatna vremena, čini se vrlo skromnom i jednostavnom. Mnogobrojni hladnjaci, vrlo jednostavne police i jedan šank također ne „pucaju“ od prevelike ili prebogate ponude. Pa ipak, ponuda kakva se danas ovdje nudi prije još desetak godina bila je nezamisliva: od „kaubojskih odrezaka“ pa sve do veganske hrane za pse i mačke, ovdje će svaki veganac naći nešto i za sebe. „Danas nudimo mnoge veganske specijalitete. Nekoć je bilo izuzetno teško doći do bilo kakvih veganskih proizvoda. U trgovini sam imala svega dva hladnjaka i četiri police, to je bilo sve”, priča vlasnica kelnske trgovine Annette Klietz.

No, usprkos ondašnjim poteškoćama, ona je žarko željela otvoriti svoju trgovinu i to i iz vlastitih interesa. „Meni kao privatnoj osobi bilo je teško nabaviti veganske namirnice. No, u trgovinama na veliko je to već bilo mnogo lakše. A budući da sam po zanimanju trgovkinja, bilo je logično da ću onda otvoriti dućan u kojem ću prodavati ono što i meni treba“, kaže Annette. Na veganski način prehrane prešla je iz etičkih, a ne iz zdravstvenih razloga. „Ja sam zasigurno primjer veganke koja se vrlo nezdravo hrani. Još se nikada nisam zdravo hranila. Meni je jednostavno najvažnije da mi je hrana ukusna“, naglašava ona.

Kobasice i veganski

No, pitanje zdravlja i zdrave prehrane čini međutim prioritet jelovnika restorana ECCO koji se također nalazi u kelnskom središtu. To je samo jedan od mnogih restorana zdrave hrane kakvih ima u cijeloj Njemačkoj, a koji u svojoj ponudi imaju i mnoga veganska jela. Ovaj restoran na trgu Chlodwig privlači, međutim, široku publiku. Ovdje sjede dvije starije dame diskutiraju o vodi i kavi, nekoliko mladih majki ispijaju latte macchiato… U velikoj otvorenoj prostoriji restorana nalazi se i veliki ekran na kojem se prikazuju reportaže o životinjama dok iz nevidljivih zvučnika ugrađenih u zidovima dopiru tihi zvuci jazz glazbe.

Vlasnica ovog lokala, Nicole Löhnert i sama rado eksperimentira u kuhinji. „Najveću zabavu mi predstavlja spremanje onih jela koja zapravo potječu iz životinjskog svijeta: razni odresci, čajne i druge kobasice i štošta drugo, i njih pripremiti na veganski način. Mnogo toga zamjenjujem veganskim produktima ali to gostima ne govorim. Kada radimo majonezu, ona je uvijek spremljena na veganski način. Mnogi gosti koji dolaze nisu veganci ali ovdje dobivaju vegansku hranu iako to često ne znaju“, kaže Nicole Löhnert. Njezin je cilj korištenje sve više veganskih dodataka i proizvoda.

Zajednica s političkom pozadinom

Veganski restorani i kuhinje pa čak i one javne mogu se naći i u Bonnu, točnije u kući zajedničkog stanovanja i življenja, Oskar-Romero. Jednom mjesečno se ovdje naime kuha veganski. Kuha ili netko od onih koji ovdje žive ili od gostiju koji dolaze izvana. No, ono što je posebno iznenađujuće, na veganski dan je ova kuća prepuna. Dolaze ljudi iz susjedstva, iz cijeloga grada.

Ponuda i nije tako egzotična, no salata od tjestenine i juha pripremljene bez ikakvih životinjskih proizvoda i dodataka očito su ipak više nego ukusni. Pedesetak gostiju koliko ih se ovdje u prosjeku okuplja kako bi zajednički veganski ručali, većinom navode kako se u svakodnevici ipak ne hrane na ovaj način. Osim toga, hrana koja se ovdje nudi djelomično dolazi iz – otpada trgovina živežnim namirnicama. Njima je doduše istekao rok trajanja, ali su još uvijek ne samo jestivi već i vrlo ukusni. Oni koji se ovdje sastaju dijele i zajednička etička uvjerenja i svatko na svoj način daje svoj doprinos u borbi protiv nasilja i za zaštitu okoliša i životinja.