Utoya tri godine kasnije - što se promijenilo?

DW: Ovo je treća godišnjica masakra, a suđenje Breiviku – koje ste i Vi pratili, okončano je prije dve godine. Kako se danas osjećate?

Bjørn Ihler: Mnogo mi je bolje nego tijekom istrage i suđenja. Danas putujem i aktivan sam u borbi protiv nacizma i desničarskog ekstremizma. To se naravno, u neku ruku, oslanja na ono što sam doživio. No, u stanju sam živjeti svoj život i imati kontrolu nad njim.

Sjećanja su i dalje tu i ostat će zauvijek. Ali me više ne muče.

Tijekom masakra na Utoyi spasili ste živote dvojice dječaka. Jeste li još uvijek u kontaktu s njima i njihovim obiteljima?

Povremeno sam u dodiru s njihovim rođacima, uglavnom preko Facebooka. Ali trenutno ostavljam te dječake na miru. Oni znaju da mogu razgovarati samnom ako to žele. Ali mislim da oni mene i dalje povezuju s traumom. To poštujem i držim se podalje od njih.

Kako je taj masakar utjecao na Vaš današnji život – trudite li se zbog toga svijet učiniti boljim?

Mislim da imam tu misiju i vjerujem da je ona oduvijek bila moja - bez obzira na to što se dogodilo. Ionako bih se borio protiv rasizma i za mir. Ali naravno, nakon tih događaja, sve vidim pod jednim određenim fokusom. Naravno, moja iskustva koristim u radu

Nakon drame u Norveškoj, puno se raspravljalo o potrebi za više otvorenosi i demokracije. Gdje se sada nalazi norveško društvo?

Po mom mišljenju, sve je to bilo samo predstava za javnost. Odmah nakon toga su pokušali donijeti nove zakone kako bi se kriminalcima produžio boravak u zatvoru, što je sasvim nedemokratski. Vodeća stranka, Arbeiterpartei, je tražila da sve što pišem za novine šaljem prvo njima kako bi oni to cenzurirali. To je naravno netransparentno i nedemokratski. Sve to što su rekli o otvorenosti i demokraciji je jako lijepo, no to nisu proveli u djelo.

Jeste li zbog toga razočarani?

Jesam.

Kakve su posljedice onoga što se desilo u Vašoj zemlji za ostatak Europe?

Posljedice za Europu u svakom slučaju postoje. Desničarski ekstremisti u Europi su umreženi. Oni komuniciraju jedni s drugima, što možemo vidjeti na primjeru pisama koje razmjenjuju Beate Zschäpe i Anders Breivik. Oboje imaju istu ideološku pozadinu. Mi moramo međunarodno surađivati protiv njihovih rasističkih ciljeva, jer oni međunarodno surađuju kako bi ih ostvarili.

Jesu li Breivikova nedjela promjenila našu percepciju prema migrantima? Ili moramo li tek promjeniti naš način gledanja na njih?

Mislim da Breivik uopće nije promjenio našu percepciju migranata. Breivik i ljudi koji razmišljaju poput njega, oduvijek su na useljenike gledali na način kako to čine i danas. I ostatak stanovništva je vidi tako kako je vidi. Donekle, gledište većine je i opravdalo način razmišljanja kakav zastupa Breivik. Društvo naime stalno govori o toleranciji i kako moramo da „tolerirati“ nešto što nam se nabija na nos. Ne vjerujem da je mnogo ljudi zbog Breivika promjenilo svoja gledišta.

Kada ste tijekom srpnja bili u Münchenu, posjetili ste suđenje protiv Beate Zschäpe, osumnjičenu da je članica desnoekstremnog Nacionalsocijalističkog podzemlja (NSU). Kakav je bio Vaš dojam?

Moj opći dojam je bio da je ovaj postupak mnogo podrobniji nego onaj protiv Breivika. Naravno da će trajati duže i da je složeniji jer se obrađuje više pojedinačnih djela. Ali, u principu, ima puno sličnosti.

A gdje su razlike između Breivika i NSU?

Velika razlika je to što je Breivik napao pripadnike većinskog stanovništva. Napadao je mlade ljude. A NSU je napadala uglavnom turske useljenike. To je definitvno razlika iako su obje strane to činile iz istih političkih ciljeva

Bjørn Ihler (22) nalazio se na otoku Utoya kada je Breivik 2011.usmrtio 68 osoba iz vatrenog oružja. Tijekom bijega uspio je spasiti dvojcu dječaka u dobi od osam i devet godina. Mladi Norvežanin se posljednjih godina intenzivno angažirao u borbi protiv rasizma i desničarskog ekstremizma u Udruženju mladih AUF, piše za norveški list Aftenposten i studira dramsku umjetnost.

Razgovor vodila Stefani Höppner