Ukrajinske otvorene rane

Prije dvanaest mjeseci Ukrajinci su srušili autokratski i korumpirani režim. Izabrali su demokraciju i htjeli su europsku perspektivu za svoju zemlju. Međutim, njihova borba za samoopredjeljenje sada ima mnogo moćnijeg protivnika – Rusiju. Kremlj je, iz straha od demokratske Ukrajine, izazvao rat u Europi. Time želi pod svaku cijenu spriječiti da Ukrajina postane europska zemlja koja bi svojim građanima omogućila život u demokraciji, blagostanju i prije svega u miru.

Prije godinu dana, stotine tisuća građana mjesecima su prosvjedovali protiv autoritarnog režima Viktora Janukoviča. Prkosili su ledenoj zimi i sve brutalnijem državnom nasilju. Onda je došao preokret. Vlast je kapitulirala i njeni predstavnici su pobjegli u Rusiju, koja sve do danas proteste pogrešno doživljava kao puč. A u stvarnosti, sustav se urušio i iznutra. Na kraju su čak i snage sigurnosti odbile poslušnost Janukoviču. Autokrat je kukavički pobjegao. To nije bio puč. Janukovič je odavno već bio u bijegu kada ga je parlament razvlastio.

Tuga i bijes zbog rata i nasilja

Moskva je na događaje u Ukrajini reagirala agresivno i upotrebom sile. Kršeći međunarodno pravo, izvršila je aneksiju Krima, potpirujući potom rat u istočnoj Ukrajini. Prvo je Janukovič htio oduzeti Ukrajini pravo na samoopredjeljenje i time na dostojanstvo, a sada to čini Rusija. To je pozadina ukrajinskog ponosnog obilježavanja godišnjice prosvjeda na Majdanu u Kijevu, koje se odvijao uz veliko međunarodno prisutnost. Prije godinu dana otvorena su vrata ka slobodi, ali su nastale i žive rane.

Velika je tuga zbog sto ljudi koje su na Majdanu ubili snajperisti. Međutim, tuga se miješa s bijesom. On je uperen prije svega na vlastitu vladu. Naime, do danas nije razjašnjeno tko je pucao na prosvjednike i policajce. Tko su bili neposredni počinitelji? Tko je izdavao naređenja? Obitelji žrtava još uvijek čekaju na odgovore. Ukrajinsko pravosuđe je zakazalo u rasvjetljavanju ovih zločina. To su nezarasle rane.

Bitka za dostojanstvo nije dobivena

Velika je tuga i zbog tisuća čije živote je odnio rat na istoku zemlje. Preko milijun osoba je u Ukrajini pretvoreno u izbjeglice koje žive u privremenom smještaju. Njihov zavičaj je opustošen. Ukrajinska vlada i predsjednik Petro Porošenko izloženi su sve većem pritisku javnosti. U ratu protiv separatista kojima se upravlja iz Moskve, ukrajinska vojska je do sada doživjela niz poraza. Nitko ne zna hoće li će se održati primirje i teško naoružanje zaista povući.

Brojni su Ukrajinci koji od Porošenka i njegove vlade još uvijek očekuju pobjedu. Žalosna istina glasi: Rusija je nadmoćan protivnik, kojeg Ukrajina ne može pobijediti. Snaga Ukrajine je u tome što su njeni građani na Majdanu pokazali da se mogu sami organizirati i ustati protiv političkih laži. Ta hrabrost građana je nešto čega bi se Rusija morala plašiti. Jer građansko društvo jest snaga koja će djelovati jednog dana ne samo u Ukrajini, nego i u Rusiji.

Mnogi zahtjevi s Majdana nisu ostvareni. Pored privrednih reformi, potrebno je prije svega stvoriti neovisno pravosuđe i da se korupciji stane na kraj. Još uvijek u politici i privredi moćni oligarsi vuku konce. Ljudi su se na Majdanu pobunili upravo protiv takvog stanja. Godinu dana nakon preokreta u Kijevu, Ukrajinci još nisu pobijedili.