U Zagrebu o Ukrajini: malo konkretnih ideja

Zagrebački samit parlamentarnih čelnika, značajan i po broju delegacija koje je okupio, na čelu s predsjednicom Predstavničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi, bio je jedan manifestacijski skup, prilika da se još jednom pošalje poruka podrške Ukrajini i reintegraciji dijelova te zemlje koje je Rusija okupirala i anektirala, ali i o nastavku pomoći toj zemlji, vojnoj i financijskoj. Prilika i da se izreknu neke jake fraze, poput one da se u Ukrajini brane vrijednosti zapadnog svijeta. „Na kocki je ovdje sama demokracija. Bore se za sve nas, za našu demokraciju", kazala je Nancy Pelosi.

Međutim, bilo je mjesta i za kritiku, pa tako splitski politolog i stručnjak za Ukrajinu dr.sc. Siniša Kuko ističe istup predsjednice Zastupničkog doma češkog parlamenta Markéte Pekarove Adamove, koja je kritizirala ponašanje Zapada nakon aneksije Krima 2014. godine.

San o Putinu

„Ilegalna aneksija Krima 2014. godine je trebao biti alarm za buđenje i to je postao za neke. Ukrajinci su napokon shvatili da Putin razumije jedino snagu i odlučnost. Izašli su iz te krize kao jedinstven narod. Nažalost, mnogi od nas se nisu probudili. Naprotiv, počeli smo sanjati o mirnom dogovoru s Rusijom, pozivali smo Putina na prestižne međunarodne konferencije i svoju energetsku strategiju smo gradili na ruskom plinu i nafti", istaknula je Adamova.

„U svom sam znanstvenom radu zaključio još 2013. godine da je vrlo vjerojatna agresija Rusije. Moja je prognoza tada bila da će biti loše, da Ukrajina neće biti shvaćena u međunarodnoj zajednici kako bi trebala biti, toga su bile samo svjesne istočne zemlje zbog svojih iskustava sa Sovjetskim savezom", kaže u razgovoru za Deutsche Welle Kuko, koji je između ostaloga magistar međunarodnih odnosa koji je doktorirao na temi Ukrajine.

On ističe da na skupu i dalje nije bilo konkretne ideje što činiti. „Svi su shvatili da treba geostrateški nešto napraviti, da je ovo obrana cijelog svijeta, naših vrijednosti itd., što je naravno točno, ali malo svi kasne u tome. Hrvatski premijer Andrej Plenković govori da nešto nastoji oko Ukrajine, a ima ljudi koji su i prije govorili da će tu biti problema, da će biti ruske agresije ako se ništa ne napravi, ali su eto svi spavali, kako je rekla Adamova“, ističe on i dodaje da je ovdje riječ o imperijalizmu koji će se nastaviti.

Hrvatsko uključivanje

Prof dr.sc. Damir Grubiša s Američkog sveučilišta u Rimu ističe da je to bio manifestacijski, a ne radni skup. „Imao je isključivo propagandnu namjenu, da se pokaže solidarnost s Ukrajinom, a pogotovo da to učini Hrvatska. Hrvatska se pozvala na pomoć Ukrajine tijekom rata u Hrvatskoj devedesetih godina i ovo je trebao biti i jedan od znakova zahvalnosti Ukrajini. S druge strane, na rubu ovoga skupa došla je i obavijest o tome da će se u Hrvatskoj obučavati ukrajinski vojnici, što znači da se Hrvatska uključuje u ovaj 'svjetski rat u komadima', kako ga je nazvao papa Franjo", komentira Grubiša i ističe da je retorika na konferenciji bila isključivo ratna.

„Izostalo je ono na što upućuje svaki udžbenik diplomacije: čak i kad vodiš rat, moraš govoriti o izlasku iz tog rata, dakle moraš predlagati prekid vatre i mirovne pregovore. Toga nije bilo u Zagrebu."

Nije vrijeme za pregovore

Međutim, Kuko napominje da se potreba rada na dijalogu spominjala no da konkretnih akcije prema mirovnim pregovorima nema jer „trenutno za pregovore nije vrijeme", kako se izrazio. Naime, kaže kako su Ukrajinci očito uvjereni da mogu vratiti barem dio svog teritorija, a Rusija i Putin vjeruju da mogu zadržati dobar dio onoga što su osvojili. „Mislim da neće tako skoro doći do pregovora i puno toga će se još odlučivati na vojnom planu", komentira on.

„Smatram da će se povećati vojna pomoć Ukrajini čime će ona postati vojno potentnija i opasnija za Rusiju. To će podići samopouzdanje Ukrajinaca. S druge strane, Rusija ponovno šalje vojsku u Bjelorusiju i postoji bojazan da bi se moglo dogoditi da napadne iz Bjelorusije na zapad Ukrajine, gdje bi se mogle uključiti i ruske postrojbe iz Pridnjestrovlja (samoproglašene proruske državice, dijela Moldavije u kojoj je desetljećima stacioniran kontingent od nekoliko tisuća ruskih vojnika, op.a.), što sam očekivao ranije, ali to je valjda bilo da se ne internacionalizira dodatno sukob nego da ostane u granicama 'specijalne operacije', no i tu je eskalacija moguća", kaže Kuko.

Dugi rat

„Krim će se u granice Ukrajine vratiti ratom samo ako Rusija bude vojno pobijeđena, a to onda znači kaos, raspad Rusije i dolazak nuklearnog arsenala u tko zna čije ruke“, komentira Grubiša. „Ako i dođe do pregovora o prekidu vatre i o miru, oni će trajati godinama i neizvjesno je kako će se to završiti za Krim. Mnogi eksperti, čak i američki, prognoziraju da će se Rusiji morati dati neke ustupke, makar kroz oblik "tranzicijske faze". A to znači da je sudbina Krima na dugačkom štapu“, zaključuje on.

Kuko dodaje da Ukrajinci imaju osnove da budu uvjereni da bi mogli vratiti svoj teritorij. „Međutim nisam siguran kako će to izgledati kad na primjer na proljeće osvoje Herson i dođu do Krima, kako će izgledati borbe na samome Krimu. Zaista su svakakvi scenariji mogući. Rat neće stati preko zime, iako će doći do usporavanja vojnih aktivnosti i mislim da neće doći do pokušaja uspostavljanja primirja barem još pola godine, no vjerojatno i više. Čak očekujem intenziviranje borbi tijekom proljeća i ljeta. Nažalost, rat nam je svima, i Ukrajincima i nama i Rusima, stvarnost i bit će to još dugo, smatra Siniša Kuko.