U potrazi za starom slavom

Najveći konkurent Kölnu, sajam umjetnina u Baselu, od prije nekoliko godina priređuje još jedan sajam u Miamiju. Niti mjesto niti termin u prosincu nisu slučajno odabrani. Upravo na Floridi brojni investicijski fondovi u to doba održavaju svoje godišnje skupštine na kojima se odlučuje i o dobiti koja će se isplatiti dioničarima. Povrh toga je i Božić blizu pa galeristima koji tamo izlažu nije teško među dobro raspoloženim dioničarima pronaći kupca za pokoje platno Picassa ili nekog drugog velikana. Štoviše, izgleda kao da tamo vrijedi pravilo "što skuplje, to bolje".

Sajmovi umjetnina u krizi

Ali i Europa je prepuna sličnih sajmova a jasno je da postoji ograničena količina i vrhunskih umjetničkih djela koje se nude na prodaju i kupaca koji si to mogu priuštiti. Gerard Goodrow, sada već bivši direktor sajma Art Cologne priznao je da kelnski takmac mora poraditi na svojoj kvaliteti, ali tvrdi da svi sajmovi muku muče jer ih je jednostavno previše. I doista je tako; slični sajmovi u Frankfurtu i Düsseldorfu su se već ugasili. Ugledne međunarodne galerije su počele zaobilaziti i Köln pa se Upravno vijeće Art Colognea odlučilo na drastični korak: dalo je ostavku dosadašnjem direktoru Goodrowu i od svibnja će na kormilo doći novi direktor, Daniel Hug. Iako je rođen u Švicarskoj, on već više godina vodi jednu galeriju u Los Angelesu. On naglašava da su Nijemci skloni neke stvari prikazivati i crnjima nego što stvarno jesu. "Mislim da Art Cologne nije u tako lošem stanju. Nismo baš na dnu", tvrdi on dodajući kako se ne bi ni primio nove dužnosti da nije optimist.

Moderna ili suvremena, europska ili svjetska, elitna ili popularna...?

Hug je uvjeren kako ima prostora za sajam koji bi predstavio umjetnost od početka XX. stoljeća do danas. Ali ni svi posjetitelji nisu istog mišljenja. Neki se pitaju: treba li nam više uopće takva mješavina svega i svačega?

Jedan od osnivača, Rudolf Zwirner podsjeća se prvih dana Art Colognea koji je i sam nastao iz krize. On je s galeristom Stückeom zapravo izmislio tržište umjetnina jer je u to vrijeme, dakle tamo 60-etih, suvremenu umjetnost bilo vrlo teško prodati.

Treba li uopće podsjećati koja imena se tada "nisu mogla prodati"? Sigmar Polke, Gerhard Richter, Josef Beuys - sve su to umjetnici čija su se djela na prvom Art Cologneu mogla dobiti za nekoliko stotina maraka. Na ovogodišnjem Art Cologneu je također bilo nekoliko Richtera - ali uglavnom manja djela ovog inače veoma plodnog autora. Iz jednostavnog razloga: veliko ulje Richtera danas vrijedi milijune eura.

...za sada ipak: od svačeg pomalo, za svakog ponešto

Prvo što je već dosadašnje vodstvo "srezalo" je broj izlagača kako bi sudjelovanje na sajmu opet postalo stvar prestiža. Na ovom sajmu ih je bilo oko 150 dok je bilo sajmova Art Colognea i sa dvostruko više galerista. Iako je upravo Goodrow mnogo učinio da ugodi takozvanim "VIP" posjetiocima koji bi mogli biti kupci Kirchnera, Miroa ili Picassa, nastavljena je i koncepcija da se na djelu sajma priredi "Open Space"; takozvani otvoreni prostor za mlade i neafirmirane umjetnike. Koliko god da tradicionalno njeguje europsku umjetnost, ovaj Art Cologne se potrudio predstaviti i Zapadnjacima praktično nepoznatu suvremenu umjetnost Dalekog Istoka.

Po jutru se dan (ne) poznaje

Možda se ipak po ovom, prijelaznom 42. Art Cologneu, ne bi trebali stvarati konačni sudovi. Jer i na njemu ipak pretežu manje poznati umjetnici ili ne toliko dragocjena djela, ali galeristi su primijetili da dolazi nov duh. Prvi put su osjetili da je uprava postala ljubazna, čak su dobili i besplatnu mineralnu vodu. A i kada je riječ o prodaji, premašili su očekivanja.