„U Europi gladuje 43 milijuna ljudi“

Annita Underlin je direktorica Europske zone Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.

DW: U istraživanju se kaže: “Dok drugi kontinenti uspješno smanjuju siromaštvo, Europa svoje povećava“. Također se kaže kako će se dugoročne posljedice mjera štednje ostati i nakon oporavka gospodarstva. Koje su to posljedice?

Annitta Underlin: „Prije svega vidimo da siromašni postaju još siromašniji. Susrećemo se sa „novim siromasima“ koji se do sada nikada u svom životu nisu obratili Crvenom križu i zatražili pomoć. Unutar „novih siromaha“ nas posebno brine sve veći broj mladih koji su bez posla. U nekim europskim zemljama je i do 60 posto mladih bez posla. Također smo zabrinuti i za dugoročne posljedice na području zdravstva i socijalne zaštite. Studija je pokazala da zemlje, koje u svojim budžetima u vrijeme krize nisu smanjivale izdatke za ova dva sektora, brže oporavljaju od krize. Brine nas što vlade za ove područja planiraju sve manje novca. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nam je također pokazala da se paralaleno s vrhuncom krize povećao i broj samoubojstva. Dugoročni učinak koji kriza ima na obitelj i djecu je također zabrinjavajući“.

DW: Kažete da je najlošiji učinak, uz direktne probleme, kao što je broj ljudi koji se Crvenom križu obraća za pomoć, velika nesigurnost u tradicionalnoj srednjoj klasi.

Annitta Underlin: „U pojedinim zemljama se smanjuje srednja klasa. Srbija je primjerice, u dobrim vremenima uspjela izgraditi srednju klasu. Danas se taj sloj stanovništva smanjuje. Neki su čak i ispod granice siromaštva. Mađarska je također dosta pogođena krizom. Prema rezultatima istraživanja je dokazano da 80 posto srednje klase mjesečno troši svu svoju zaradu. To znači da ne mogu štedjeti kako bi kupiti novi hladnjak ako se stari pokvari, ili djetetu platili neko putovanje sa školom. Primjetan je rast troškova života, ali novac kojeg ljudi imaju na raspolaganju jednostvo ih više ne pokriva.

DW: Mnoge iznenađuje to, kako je navedeno u vašoj studiji, da ozbiljne posljedice krize ne osjećaju samo krizne zemlje na jugu Europe i Irska. Navodno su i uspješne europske zemlje, kao što je Njemačka, pogođene krizom.

Annitta Underlin: „Ozbiljnije je nego što mislimo. U Njemačkoj se promijenila kompletna društvena struktura. Većina novih radnih mjesta u Njemačkoj je na ograničeno vrijeme. To znači da radnici imaju ograničene ugovore. Također od Crvenog križa u Njemačkoj znamo da ljudi, koji se tamo obraćaju za pomoć imaju mjesečna primanja. Međutim, ta primanja nisu dovoljna da plate mjesečne troškove, poput struje ili osnovnih životnih namirnica. Zato se radi preživljavanja obraćaju za pomoć“.

DW: Povećanje osobne nesigurnosti i smanjenje životnog standarda u Europi mogli bi dovesti do socijalnih nemira i povećanja ekstremizma. Kada je po vašem mišljenju dostignuta točka kada se može reći – više nema povratka?

Annitta Underlin: „Imamo dvije kategorije ljudi. Jedna kategorija su oni koji sjede kod kuće i koji se srame reći da nemaju sredstava za životne troškove. Jedan dio te grupe ljudi primjećujemo kada pogledamo sve veći broj samoubojstva. Druga grupa ljudi su mlade osobe koje izlaze na ulice kako bi podigle svoj glas. Ako 60 posto mladih za završenom školom i dalje nema posao, tada je jasno da će ta grupa ljudi biti sumnjičava. Zbog toga želimo podstaknuti vlade da poduzmu ozbiljne mjere. Inače ćemo osjećati dugoročne posljedice. 2009. godine smo proveli prvu studiju u vrijeme ekonomske krize. I tada smo ispitivanja proveli u istim zemljama kao i danas. Ako se osvrnemo unazad, vidimo da nitko od nas nije vjerovao da će se kriza zadržati tako drugo. Mislili smo da će se brže završiti. 2009. godine niko od nas nije mogao zamisliti da će danas 3,5 milijuna Europljana od Crvenog križa i Crvenog polumjeseca dobijati hranu. Mi nismo jedini koji dijelimo hranu. 43 milijuna Europljana dnevno nema dovoljno hrane. 18 milijuna dobiva pomoć koju financira EU. Kriza se uvukla u svako životno područje: u obitelj, društvo, vladu – u čitavu Europu.