Tunis tri godine bez diktature

„Revolucionari su željeli da od revolucije svi građani jednako profitiraju. Međutim, do toga nije došlo”, kaže Souail Aidoudi i kritizira pomanjkanje kompetencije političara nakon revolucije. “U Tunisu žive na rubu, nemaju mogućnost zapošljavanja i žive u velikoj nesigurnosti. Osobno sam nezaposlen već deset godina”, kaže Aidoudi koji je završio fakultet. Ovaj 32-godišnjak za život zarađuje tako što povremeno radi kao konobar, nosač kofera ili ispomoć u kuhinji. „Osnivanje obitelji ja si ne mogu priuštiti“, kaže Aidoudi.

Demokracija kao plijen

Mnogim mladima u Tunisu je kao i Souailu. Iako su završili fakultet oni nemaju posla. Od 11 milijuna Tunežana je 700.000 nezaposleno. Od tog broja je 400.000 onih koji su visokoobrazovani. Salem Ayari iz nevladine organizacije nezaposlenih osoba koje su završile fakultet kaže da je to „bomba koja bi svakog trenutka mogla eksplodirati. „Program zapošljavanja je u biti usvojen, ali se nikada nije primijenio“, kaže Ayari.

Zbog toga Tunežani s nestrpljenjem očekuju Ustav koji im je obećan povodom treće godišnjice svrgavanja s vlasti predsjednika Ben Alija (14.1). Tarek Sannaa više ne vjeruje takvim obećanjima. „Aktualna elita nakon revolucije demokraciju shvaća kao plijen, odnosno ulov. Koriste je kao instrument za bogaćenje i ostvarivanje vlastitih interesa“, kaže Sanaa.

60- godišnji Sanaa je zlatar i radionicu u Avenue de Bourguiba je naslijedio od oca. On sebe vidi kao kroničara revolucije koja je prije tri godine počela pred njegovim vratima. „Važno je da mladi svoju perpektivu vide u Tunisu i da ovdje ostanu: uzdam se u mladu generaciju, oni koji imaju između 20 i 30 godina i koji odrastaju u ozračju slobode. Oni će nastaviti koračati putevima revolucije. Potrebna nam je revolucija u načinu razmišljanja“, ističe Sanaa.

Učenje života u slobodi

Slično zahtjeva i Amir Grani koja se bori za prava žena i koja je, kako za Ben Alijevo vrijeme, a tako i nakon revolucije, ostala kritična pratiteljica političkih i društvenih događanja. „Naše društvo mora učiti kako se treba odnositi sa slobodom. To se odnosi kako na suce i učitelje, tako i na novinare i umjetnike”, kaže Grani.

Pozitivan rezultat revolucije u Tunisu se bilježi na polju slobode medija. Danas trenutno postoji više od 40 radio stanica i isto toliko novina. Različita mišljenja umjesto državne propagande i diktature. “To je dobro”, kaže Béchir Ouarda, koordinator nevladine organizacije za zaštitu slobode štampe.

Diktatorove metode se vraćaju

Ourada ipak upozorava da je nova sloboda tiska i jedna vrsta opasnosti. Otkako je na vlasti islamistička stranka “Ennahda”, često dolazi do slučajeva u kojim vlada pokušava manipulirati medijima i novinarima.

“Postoji tendencija vraćanja starim metodama Ben Alijeve diktature utjecaja na medije”, kaže Bechir Ouarda. “Osobe koje su bliske vlasti se postavljaju na rukovodeća mjesta u državnim medijima i otvaraju se nove medijske kuće koje uopće nemaju licencu za rad”, kaže Ouarda.

Velika opasnost za novu medijsku raznolikost je loša gospodarska situacija: nedostatak moderne tehnike i novca ali i malo reklamno tržište. Mnoge radio i televizijske stanice su ovisne od financijske pomoći pojedinaca ili poduzeća. Mnogim medijima nedostaje ili sredstava ili hrabrosti da rade svoje zadatke, a to je otkrivanje spornih tema ili ulaska u trag takvim temama.

Mediji kao igračka vlasti

Ouarda kaže da novinari u Tunisu još nisu pronašli svoju pravu ulogu. „Ne zastupaju kritičko i neovisno novinarstvo. Novinari i mediji zaobilaze važne teme”, mišljenja je Salema Ayarija. Mediji sebe trebaju vidjeti kao kontrolnu instancu, kao kritičara transformacije. “Naši mediji ne otkrivaju gdje nestaje novac i zašto, kako i je planirano, ne završava u programima za zapošljavanje. Državni mediji su brzo postali igračka vlasti. O nezaposlenosti ili politički teškim temama se u državnim medijima skoro i ne govori”, kaže Ayari.