Treba li privatizirati kontrolu leta u Njemačkoj?

Za njemačku kontrolu leta (DFS-Deutsche Flugsicherung) veto njemačkog predsjednika Horsta Köhlera težak je udarac. Sada je potrebno promijeniti njemački Ustav kako bi se ponovno pokrenuo postupak privatizacije. Stoga stručnjaci računaju da bi privatizacija mogla biti odgođena za godinu dana.
Time njemačka kontrola leta ponovno posrće pred političkim preprekama. Njemačka je Vlada već krajem 2004. godine odlučila privatnim ulagačima prodati dionice u visini od 74.9%, ali novim parlamentarnim izborima u Njemačkoj ujesen prošle godine zacrtani plan prodaje ovog poduzeća bio je odgođen. U travnju ove godine njemački Bundestag nakon vrlo žestoke rasprave ipak je usvojio potrebni zakon o sigurnosti i kotroli leta, no sada je njemački predsjednik iskoritio svoje pravo na veto. To je ukupno sedmi puta u povijesti Njemačke da se savezni predsjednik odlučio na ovakav korak.

Od 2006. više konkuretnosti

Šef DFS-a Dieter Kaden smatra da novo odgađanje sa sobom donosi i nove probleme. Njegova je namjera bila da pomoću privatnih ulagača ostvari širenje poduzeća, među ostalim jedan od ciljeva je da u roku od 20 godina ova kompanija postane jedna od vodećih u svijetu.
Još prije dvije godine bivši njemački ministar prometa Bodewig zatražio je da se riješi pitanje kontrole leta: “Postigli smo konsensus. Prvi puta se spominje datum krajem 2004. godine. Njemačka već godinama sudjeluje u praksi, a EuroControl, radarski sustav u Maastrichtu pokazuje primjere pokrivanja velikog europskog prostora – sve to dobar je argument”.
Europski zračni prostor za konkurenciju se otvara 2007. godine. Cilj je među ostalim da se sustav od trenutno 50 kontrolnih centara u Europi svede na svega nekoliko. Šef DFS-a Kaden upravo je njemačku kontrolu leta namjeravao pretvoriti u velikog ponuđača koji bi nadzirao ne samo njemački zračni prostor već i prostor u inozemstvu.
Köhlerov veto nije bio iznenađenje, jer već nekolio tjedana vodstvo DFS-a pripremalo se za takav scenarij. Sadašnjom odlukom nestaju nade za brzom prodajom koja je trebala početi već idućeg mjeseca i biti završena u ožujku 2007. godine. Govorilo se o kupovnoj cijeni od jedne milijarde eura.

Udio u DFS-u sada manje atraktivan

Sada se investitori moraju strpiti još godinu dana. Osim toga nove poteškoće sve su samo laskave za potencijalne ulagače, smatraju financijski stručnjaci. Ukoliko sadašnji interesenti za godinu dana odustanu, tada bi i njemačke aviokompanije mogle osustati od daljnjeg angažmana. Lufthansa, Air Berlin, Tui, Fraport i još neka poduzeća doduše su izjavili kako žele ponuditi zajednički konzorcij za DFS, no njihov glavni je motiv bila obrana od financijskih ulagača. Naime, aviokompanije plaćaju prireze DFS-u, a budući bi dioničar imao koristi od toga. Prema navodima Lufthanse, ova kompanija i dalje izražava spremnost sudjelovati u DFS-u u okviru konzorcija sastavljenog od različitih branši. Međutim, ako dođe do dogovora, tada bi trebalo razgovarati i o budućem povećanju prireza, rečeno je u centrali Lufthanse. Cilj privatizacije mora biti jeftinija kontrola leta.
Na taj način zaniteresrani za kontrolu leta koriste nova natezanja oko privatizacije kako bi ostvarili vlastite interese. DFS je najavio da će prireze iduće godine povećati za 13%. Tako bi se podmirili troškovi dodatnih izdataka za isplate mirovina. Osim toga, kompanija mora pripremiti 780 milijuna eura potrebnih za pripremu privatizacije i promjenu postupka bilanciranja. DFS razmišlja i o novom načinu naplate svojih usluga pri čemu bi se troškovi smanjili, ali bi se potpisali dugoročni ugovori. No, o tome će se najranije moći razgovarati krajem 2007. godine.

Kontrola i sigurnost leta u Velikoj Britaniji

Privatizacija u Velikoj Britaniji i Europi često se predstavlja kao uspješan model. Oko privatizacije u Velikoj Britaniji godinama se vodila žestoka debata, da bi 2001. godine britanska Vlada, unatoč političkim protivljenjima, prodala 51% udjela u poduzeću „National Air Traffic Services“ – skraćeo Nats. Od tada britansko osiguranje i kontrola leta u ovoj branši navodi se kao uspješan model na kojeg je često ukazivala i njemačka avio kompanija – Lufthansa.
Općenito stručnjaci priznaju da je Nats ne samo zbog temeljite modernizacije kontrole leta smanjio ukupne troškove već i povećao opću sigurnost u zračnom prometu. Prilikom privatizacije 46% dionica pripalo je udruženju od sedam zrakoplovnih kompanija - među njima se nalazi i British Airways, Virgin Atlantic i easyJet – a ostalih pet posto pripalo je suradnicima Nats-a. Kasnije je vlasnik zračnih luka BAA aviokompanijama oduzeo četiri posto dionica.
Samo pola godine nakon osnivanja Nats je prebrodio ozbiljnu financijsku krizu. Glavni razlog bili su teroristički napadi od 11. rujna 2001. godine u SAD-u. Tada su britanska država i BAA uskočili s financijskom injekcijom od 65 milijuna funti (prema današnjem tečaju to je 97milijna eura).

Nakon privatizacije uslijedila ekspanzija

2003. godine oporavljeni je Nats predstavio investicijski program za potpunu obnovu ukupnog radarskog suatava u visni od milijardu funti u vremenskom razdoblju od deset godina. Od tada je ovo poduzeće proširilo svoje partnerske odnose - među ostalim sudjeluje u novom sustavu kontrole leta nad Oceanima zajedno s kanadskom kompanijom Nav Canada. Osim toga Nats surađuje sa zrakoplovnim kompanijama i proizvođačima aviona oko programa pod nazivom “Sustainable Aviation” čiji je cilj smanjiti opterećenje okoliša. U lipnju 2004. godine Nats je objavio po prvi puta pozitivne rezultate nakon privatizacije.