Talijanski centri za azil u Albaniji pred gašenjem?

Nezgodnije nije moglo proći za desničarsku talijansku vladu: prije tjedan dana premijerka Giorgia Meloni je na summitu EU-a promovirala svoj novi model obrade zahtjeva za azil u trećoj zemlji. No, sada je novoizgrađeni kamp u Albaniji – ako ne računamo talijansko osoblje koje boravi u njemu – ponovno prazan, i to već drugi put u kratkom razdoblju.

Već u listopadu je Italija morala vratiti prvih 16 azilanata koji su bili tamo premješteni – četiri osobe zbog maloljetnosti ili zdravstvenih problema, a ostalih dvanaest jer su zakonski imali pravo na proceduru za dobivanje azila u Italiji. Ovaj petak vlada u Rimu je to ponovno pokušala sa sedam punoljetnih muškaraca iz Egipta i Bangladeša. Međutim, u ponedjeljak je došlo do ponovnog preokreta: jedan sud u Rimu je naredio njihov privremeni povratak i uputio slučajeve Europskom sudu pravde u Luksemburgu radi konačne odluke. Talijanska obalna straža ih je pokupila i svojim brodom prebacila u talijansku luku Brindisi na jugu zemlje.

Talijanska vlada je planirala da se u Albaniji, u uvjetima kompletne popunjenosti kampa za migrante, donese oko 40.000 odluka o azilu godišnje, ali čak i mjesec dana nakon višestruko odgađanog početka, nije jasno hoće li se u kampu u Albaniji ikada donijeti ijedna odluka.

Napad na pravosuđe

"Sada bi zapravo bio pravi trenutak da vlada gospođe Meloni prizna: 'Pokušali smo, ali to nije moguće'", kaže Christopher Hein, politolog, specijaliziran za migracijsku politiku i azil na Sveučilištu LUISS u Rimu. Hein ističe da su Europski sud pravde i razni talijanski sudovi proteklih tjedana izrazili svoje sumnje o konceptu sigurnih zemalja podrijetla, "posebno Egipta i Bangladeša, ali i Tunisa, jednom od ključnih zemalja iz koje dolaze tražitelji azila u Italiju".

Međutim, desničarska koalicija se odlučila za napad na pravosuđe, s kojim se već sukobljavala na drugim poljima: krajnje desničarski vice-premijer Matteo Salvini, kojem prijeti zatvorska kazna zbog ranijeg postupanja prema izbjeglicama, izjavio je: "Ovo je još jedna politička presuda – ne protiv vlade, nego protiv Talijana i njihove sigurnosti." Čak je i umjereniji ministar vanjskih poslova Antonio Tajani rekao da "nekoliko sudaca želi vladi nametnuti svoju političku liniju".

Multimilijarder Elon Musk, koji bi uskoro mogao postati savjetnik za deregulaciju i smanjenje birokracije u administraciji novog američkog predsjednika Donalda Trumpa, također je na svojoj mreži X kritizirao talijanske suce.

IOM: "nema efekta odvraćanja"

„Albanski model" nije jedina restriktivna mjera koju vlada predvođena postfašističkom strankom Braća Italije (Fratelli d'Italia) koristi za suzbijanje neregularne migracije: od preuzimanja vlasti u listopadu 2022. donijela je i restriktivne zakone za spašavanje na moru. Brodovi sada moraju okončati misiju čim prime prve brodolomce, a često im se za uplovljavanje s migrantima dodjeljuju daleke sjevernotalijanske luke, čime operacije postaju skuplje i manje efikasne.

IOM priznaje da je u tekućoj godini broj dolazaka znatno manji nego u istom razdoblju prethodne godine. Međutim, glasnogovornica Međunarodne organizacije za migracije ističe: "Ako pogledamo dolaske u posljednjem mjesecu, obilježenom lošim vremenom, možemo reći da sporazum između Italije i Albanije dosad nije imao odvraćajući efekt. Samo u posljednjih jedanaest dana zabilježeno je više od 3.300 dolazaka morskim putem u Italiju."

Dodala je, međutim, da Europa, s obzirom na broj neregularnih dolazaka, nije ni blizu situacije kao 2015. godine.

Veliki interes – kao i za britanski sporazum s Ruandom

Ipak, sporazum koji je Italija postigla sa svojim susjedom s druge strane Jadranskog mora izazvao je interes i drugih europskih vlada: Danska, Nizozemska, pa čak i neki oporbeni političari u Njemačkoj razmatraju mogućnost angažiranja trećih zemalja za upravljanje migracijama. Italija je presedan u okviru EU-a – i dobiva pažnju sličnu onoj koju je nekada imala Velika Britanija. Londonski sporazum s Ruandom je na kraju obustavljen, nakon što je smijenjena konzervativna vlada uložila u taj projekt 700 milijuna funti (830 milijuna eura).

"Pravne, logističke i financijske teškoće – što se pokazalo kod albanskog modela – su toliko velike da se cijela stvar na kraju ne isplati," zaključuje Christopher Hein. Radi se o "očajničkim pokušajima vlade da se izbori s migracijskom i azilskom situacijom na pogrešan način koji ne ispunjava potrebe ni azilanata, ni opravdane potrebe stanovništva da se uvede red."

Hoće li Albanija postati "grobnica milijuna eura" za Giorgiu Meloni?

Albanski model bi se mogao pretvoriti u financijski fijasko za Italiju: vlada predviđa troškove veće od 500 milijuna eura do 2029. godine. U međuvremenu se u cijelu stvar uključila i Služba državne revizije – neovisni  organ za kontrolu potrošnje proračunskih financijskih sredstva ove zadužene članice Europske unije.

Profesori prava u Rimu upozoravaju na očiti nerazmjer između troškova i broja azilanata o kojima se zapravo radi – i upozoravaju: "To bi čak moglo imati i kaznene posljedice." Služba državne revizije ima ovlaštenje da, kao rezultat svoje revizije, zabrani daljnje izdatke.

Očekuje se da će u narednim tjednima biti donesena presuda najvišeg suda u Italiji o pitanju krši li Italija svojim pravilima o sigurnim zemljama podrijetla europsko pravo. Očekuju se i odluke Europskog suda pravde u Luksemburgu. Moguće je da će talijanskoj vladi uskoro biti oduzeta odgovornost za odluku o tome hoće li nastaviti s primjenom albanskog modela.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.