Taksist koji je zbog jedne nesreće postao književnik

Sudbina je vezala Mirsada Ičagića za hamburšku četvrt Eppendorf, točnije, za jedno veliko križanje na kojemu se nekoliko širokih gradskih bulevara spaja sa sporednim  ulicama. U jednoj od njih nalazi se taksi-stajalište na kojemu Mirsad u svom taksiju čeka na mušterije i sljedeću vožnju. Na tom križanju se prije dvije godine dogodila jedna prometna nesreća koja je promijenila njegov život. "Jedan vozač je pod utjecajem droge izgubio kontrolu nad svojim automobilom, prošao kroz crveno i usmrtio četiri pješaka na pješačkom prijelazu", priča Mirsad ili Mirso, kako ga kolege zovu, i kaže da je među četiri poginule osobe bila i Angela-Maria Kurrer, žena koju je on često vozio u svom taksiju.

Nezavršeni studij prava

Mirsad Ičagić je do 1989. živio u Banja Luci, kako kaže, u starom dijelu grada. Bio je započeo studij prava. Te godine je došao u Hamburg, kod sestre, da zaradi nešto novca i da se zatim vrati u svoj rodni grad te nastavi započeti studij prava.

Onda je počeo rat, povratka nije bilo. Polagao je ispit iz poznavanja grada i dobio dozvolu da u Hamburgu vozi taksi. "Jednu stariju ženu koja je bila inženjerka i slikarica često sam vozio u taksiju“, priča Mirso i kaže da je u to vrijeme bio često neraspoložen pa ga je ta gospođa pitala šta je razlog tome. "Objasnio sam joj da imam problema sa spavanjem, da ponekad imam košmare. Na to je ona rekla da su ljudi koji imaju problema sa spavanjem vrlo kreativni. Pitala me imam li ideju da napišem jednu knjigu, to može pomoći. Rekao sam joj da nisam siguran da ja to mogu, na što je ona odgovorila: Možete, ja to znam!" Jednog petka, 12. ožujka prije dvije godine ponovo ga je pitala, ovoga puta s vrlo odlučnim glasom: “Hoćete li konačno početi pisati knjigu? Rekao sam da hoću. Obećajte, rekla mi je. I ja sam joj obećao. Sljedeći dan je ona poginula."

"Život je kao bumerang"

Winterhude je otmjeni dio Hamburga u kojem se odigrava radnja romana Mirsada Ičagića "Bumerang one“. "Tu gdje stanuju bogati ljudi dogodilo se silovanje 14-godišnje djevojčice,“ priča Mirso sadržaj svog romana i objašnjava da mu je u glavi bio rat u BiH i silovane djevojčice. On kaže da je u romanu koji je pisan na njemačkom jeziku htio počinitelja simbolično kazniti. "Moj roman se zove 'Bumerang' zbog toga što smatram da je život kao bumerang, da nam vraća sve ono što smo dobro ili loše uradili. U mom romanu svi znaju tko je počinitelj, ali policija nema nikakvih dokaza protiv njega. Na tom mjestu sam priču potpuno okrenuo“, objašnjava Mirso. On ne želi odati sadržaj romana i kaže da je onu narodnu mudrost "zlo raditi a dobrom se nadati“ pretvorio u geslo svog spisateljskog rada: "Kada se netko ne može kazniti za učinjeno djelo, on se može kazniti za nešto što nije učinio!“

Prodaja u taksiju

"Jedan primjerak na kojemu sam napisao da sam ja autor stoji uvijek naprijed na konzoli. Na poleđini prednjih sjedišta sam zalijepio isječak iz novina na kojem piše: 'Hamburški taksist napisao krimi-roman!', tako da ljudi koji sjede na zadnjem sjedištu mogu to vidjeti. Knjigu sam posvetio Angeli-Mariji Kurrer, ženi koja me pokrenula da pišem. Bez te žene ne bih bio napisao knjigu.“ Angela-Maria Kurrer je bila u pravu - Mirso zna pisati. Kritike su vrlo pozitivne i pohvale stižu sa svih strana. To mu je podstrek da dalje radi. "Trenutno pišem roman 'Bumerang Two'. U drugoj knjizi se radi o pokušaju ubojstva, kažem pokušaju zato što ja nisam u stanju nekoga ubiti - ni u životu, a ni u knjizi!“, kaže na kraju razgovora Mirsad Ičagić.