"Sve preko leđa mladih u Španjolskoj"

Ivan Rosero je po mnogo čemu tipičan mladi Španjolac: 22 su mu godine i još je daleko od kraja svog školovanja za televizijskog tehničara. Školovanje je povezano s praksom, ali ne dobiva nikakav novac za svoj rad. Zapravo mu je tek iz više pokušaja uopće uspjelo maturirati - i to je tipično za Španjolsku i njezino školstvo. Ali makar baš nije u dobrim odnosima sa svojim roditeljima, još uvijek živi u roditeljskom domu - i tu nema nikakve alternative. Nije jedini: "I moja sestra s 26 godina također živi kod nas. Nekako imam osjećaj da se ne možemo pomaknuti s mjesta", kaže Ivan Rosero.

U prosjeku, španjolski mladi tek s tridesetak godina uspijevaju osnovati vlastito domaćinstvo, ali nema malo obitelji gdje tri, čak i četiri naraštaja živi pod jednim krovom. Stanovi su skupi, a i po nezaposlenosti mladih je Španjolska među najgorima u Europskoj uniji - ona je oko 40%.

Kako mogu Nijemci?

21-godišnja Julieta Martinez upravo pohađa studentsku godinu u Njemačkoji ne može se načuditi: "Tu se sasvim lako mogu naći fleksibilni poslovi za studente, tu su i jeftini studentski stanovi, a tu je i (načelno nepovratna državna potpora) Bafög." Već i mogućnost rada kao student je dragocjena - mnoge španjolske tvrtke uopće ne žele zapošljavati osobe bez radnog iskustva, a zapravo je mladima to nemoguće steći.

Državna potpora u Njemačkoj učenicima i studentima potječe iz doba socijaldemokratskog kancelara Willyja Brandta i to je važno političko pitanje: studirati moraju moći i mladi koji ne potječu iz bogatih obitelji jer intelektualna elita se ne smije formirati po dubini džepa i podobnosti, nego po sposobnosti. Sam iznos te državne potpore u Njemačkoj nije osobito visok obzirom na troškove života - ove godine je to maksimalno 861 euro mjesečno, ali po zakonu se on obavezno mora isplaćivati svakome tko ispunjava preduvjete za tu potporu.

Mladi u Španjolskoj o tome mogu samo sanjati: ne samo da školovanje traje dugo jer su ponavljanje godine i popravni ispiti prije pravilo nego iznimka, nego čak 16% mladih prekida školovanje - i po tome je Španjolska na dnu europske ljestvice. Na putu do posla ih čekaju nebrojeni ispiti - od prijamnog za fakultet pa do ispitnog postupka za neku državnu službu koji može potrajati godinama. Imućni mogu poslati svoju djecu na privatna sveučilišta, ali svi ostali se moraju mukotrpno probijati kroz život - i živjeti u "hotelu mama".

EU ima novca...

Španjolska ministrica rada Yolanda Diaz to želi korjenito promijeniti. Tu je i fond Europske unije Next Generation volumena nekih 140 milijardi eura, ali čak i tako se morala pomučiti da uvjeri i političare i tvrtke i španjolske sindikate kako se u toj zemlji nešto mora promijeniti.

U prijedlogu novog državnog proračuna je stavka od 100 milijuna eura namijenjena potpori mladima. Tu je predviđena potpora za stanarinu od 250 eura mjesečno za mlade od 18 do 35 godina ako ne zarađuju više od 24.000 eura godišnje - što je nešto niže od prosječnog prihoda u toj zemlji. Španjolski premijer Pedro Sanchez koji želi tu zemlju pretvoriti u "naciju start-upa" najavljuje i jednokratnu pomoć mladima od 400 eura.

Ni to nije sve: ministrica stanovanja Raquel Sanchez najavljuje drastično povećanje poreza za nekretnine koje se ne koriste. Jer u toj zemlji, usprkos stanarinama koje nisu bitno niže od onih u jednoj Njemačkoj, ima oko 3,4 milijuna stanova koji stoje prazni - u pravilu je to rezultat špekulacija građevinskih tvrtki na tamošnjem tržištu nekretnina. Vlada namjerava povećati i iznos minimalne plaće na 965 eura i opet: tu minimalnu plaću u pravilu dobivaju zaposleni s malo ili bez radnog iskustva - dakle mladi.

Problem je u glavama

Obzirom na trenutne odnose političkih snaga u španjolskom parlamentu i razne političke igrice, premijer Sanchez zapravo još nema većinu kojom bi te promjene bile prihvaćene u proračunu ovog prosinca. No i druge stranke shvaćaju da je ministrica rada postala jedna od najpopularnijih političarki u Španjolskoj i da se tu nešto mora učiniti.

I Ivan Rosero se zapravo ne zanima za politiku, ali je gorljivi pristaša ministrice Yolande Diaz. No, teško mu je reći, hoće li to biti dovoljno da se promijeni način razmišljanja u toj zemlji - i kod mladih kao što je on: "Onaj tko živi kod roditelja i biva skrbljen, taj nema potrebe spašavati svijet."

Ali pedesetogodišnja ministrica Diaz vjeruje: "Mladi su bili najveći gubitnici u krizi u devedesetima, u financijskoj krizi 2010.i sad su to opet u ovoj pandemiji. Ne možemo sve svaliti na njihova leđa."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu