110511 Uganda Proteste
12. svibnja 2011
Kampalu, glavni grad Ugande, nije više moguće prepoznati. U nekadašnjoj mirnoj metropoli prosvjednici su postavili ulične barikade i bacaju kamenje na policiju. Sve se to događa u jednoj afričkoj zemlji koja se na Zapadu smatrala uzorom stabilnosti. Snage sigurnosti nemaju milosti. Najprije su pokušale rastjerati prosvjednike suzavcem, a potom su i zapucale. Do sada je ubijeno deset ljudi, među kojima je i jedno dvogodišnje dijete.
Sve je počelo običnim prosvjednim maršem. Oporba je pozvala građane da na posao krenu pješice u znak prosvjeda protiv visokih cijena goriva. I Mugisha Muntu, član oporbene stranke "Forum za demokratske promjene", ostavio je svoj automobil kod kuće i krenuo pješice prema parlamentu. On priča: "Prosvjedovali smo protiv rasta cijena. Naravno, to nije samo ugandski problem. Cijene rastu u cijelom svijetu. No, mi imamo još jedan problem, a to je da stanovništvo mora sve više štedjeti. Kada bi i vlada štedjela, mi ne bismo prosvjedovali. Ali ona to ne radi. Ljudi su ljuti i zbog korupcije. Vlada ne shvaća da je već odavno izgubila povezanost sa stanovništvom."
Milijun dolara za jedan dan
Te tvrdnje ugandskog oporbenjaka potvrđuje i proslava inauguracije predsjednika Yowerija Musevenija. Taj 66-godišnjak zemljom vlada već 25 godina. U veljači ove godine je ponovo izabran sa 69 posto glasova. Njegov je izborni moto glasio: "Museveni zauvijek". Tijek izbora su kritizirali i oporba i međunarodna zajednica. Na svečanost povodom inauguracije pozvano je 30 predsjednika država. Za proslavu je potrošeno milijun dolara, premda je država na rubu bankrota. Primjerice, pojedinim bolnicama su zbog neplaćanja računa već isključeni voda i struja. Državna uprava nema papira za tiskanje pisama. Unatoč tome, režim je kupio vojne zrakoplove u vrijednosti od 750 milijuna dolara. To je izazvalo bijes mnogih građana, među kojima su i mladići koji bacaju kamenje na policiju. Oni kažu: "Cijene su previsoke. Kilogram šećera sada košta 3.000 umjesto 1.800 šilinga. Mi smo siromašni. Istodobno predsjednik troši milijun dolara za jedan jedini dan. Nama je dosta toga. Želimo novu vladu. Predsjednik je na vlasti već 26 godina i ništa se nije promijenilo. Želimo pomoć zapadnih zemalja, kao u Libiji."
"Zločini protiv čovječnosti"
Prosvjedi u Ugandi još nisu dosegnuli razmjere onih u arapskim zemljama. U Tunisu, Egiptu, Libiji i Siriji na ulice je izašlo na desetke tisuća ljudi, u Ugandi ih je samo nekoliko stotina. Osim toga, oni ne djeluju organizirano. Okupljaju se samo u sirotinjskim predgrađima, jer je središnji trg u Kampali pod blokadom policije. Režim svim silama želi spriječiti izbijanje masovnih prosvjeda. Najpoznatiji ugandski oporbenjak Kizza Besigye je ranjen iz vatrenog oružja.
Prosvjednicima su se prije nekoliko dana priključili i pravnici. Oni su u svojim crnim odorama marširali prema Vrhovnom sudu. Bruce Kyerere, predsjednik Udruge pravnika, pročitao je njihovu peticiju: "Vrlo smo zabrinuti zbog prekomjerne primjene nasilja i osuđujemo uporabu oružja protiv nenaoružanih civila, kao i brutalna uhićenja oporbenih vođa. Popis tih djela je već dovoljan da bi ih se moglo nazvati zločinima protiv čovječnosti."
Autorica: Simone Schlindwein/Andrea Jung-Grimm
Odg.ured: Željka Telišman