Surfanje u zraku - iznimka a ne pravilo

Ono što je već odavno moguće u vlakovima i u međuvremenu čak i u autobusima, u modernim letjelicama je još uvijek privilegija putnika samo određenih kompanija ili onih s dubljim džepom. Pritom je posebice za poslovne putnike konstantna dostupnost, bilo preko mobitela ili interneta nešto što je samo po sebi razumljivo. Zrakoplovne kompanije se već duže od jednog desetljeća trude uhvatiti korak s vremenom, ali im to nekako ne uspijeva.

Ima interneta – nema struje

Njemačka kompanija Lufthansa je u ovim pokušajima pionir i danas spada među malobrojne koje na većini svojih letova nude korištenje bežičnog interneta. Naravno uz pristojbu koja u međuvremenu i nije tako astronomska kao što je to bio slučaj u ne tako davnoj prošlosti. Tko u Lufthansinim zrakoplovima želi surfati, plaća paušal od 19,90 eura po letu od odredišta do cilja. U međuvremenu je preko 90 posto Lufthansinih prekooceanskih zrakoplova opskrbljeno potrebnom tehnologijom. No tu postoji još jedan problem: Lufthansa električni priključak omogućava samo putnicima u poslovnoj ili prvoj klasi. U ekonomskoj se putnik mora zadovoljiti duljinom trajanja baterije laptopa. Tek mali broj kompanija, poput American Airlinesa ili Delte, nude priključke za struju na svim sjedištima.

Nema zanimanja

Surfanje u zraku tako i dalje ostaje složena misija. Prvo treba saznati nudi li zrakoplovna kompanija uopće takvu vrstu usluge. Zatim treba dokučiti nalazi li se potrebna tehnologija baš u onom zrakoplovu kojim letite. A zatim treba dokučiti i komplicirani način obračunavanja. Npr. kod Emiratesa, koji je pored Lufthanse jedina kompanija koja u većem broju svojih zrakoplova nudi internetski priključak, internet se obračunava po količini podataka a nju treba platiti unaprijed, što je u pravilu vrlo nepregledno i nepraktično. Neke druge velike kompanije su nakon kratkog vremena čak i ukinule bežični internet u svojim zrakoplovima. Kompanija je objasnila kako su njihovi letovi uglavnom noćni letovi te kako je potražnja za internetom bila do te mjere mala da se nije isplatilo održavanje uređaja. Osim toga, kompanije su vrlo osjetljive kada je u pitanju dodatna težina na kojoj se uvijek pokušava uštedjeti.

Telefoniranje – nemoguća misija

Pritom je tehnički pristup internetu preko satelita već odavno moguć. S izuzetkom Kine i nekih dijelova Tihog oceana sateliti dobro pokrivaju zemlju internetskim signalom. Problem je jedino prebacivanje s jednog na drugi satelit kada dolazi do prekida veze. No, što se klasičnog telefoniranja tiče, tu su još sve kompanije desetljećima u zaostatku. Mobilno telefoniranje je i dalje više izuzetak nego pravilo. I dok neke kompanije poput Emiratesa ili Oman Aira dozvoljavaju telefoniranje po cijenama uobičajenog roaminga, u Lufthansinim zrakoplovima je telefoniranje moguće samo preko zastarjelog sustava „Skyphone“, po 9,95 dolara po minuti. Mnogi putnici su međutim sretni da je telefoniranje u zrakoplovu i dalje tabu pa je "zrak" jedno od posljednjih oaza na svijetu na kojima su zaštićeni od neželjenog sudjelovanja u tuđim razgovorima.