1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Studenti u Banjoj Luci - paralizira ih besparica

Aleksandra Slavnić, Banja Luka16. srpnja 2013

Siromaštvo, loši uvjeti stanovanja, sredstva koja jedva pokrivaju troškove ishrane. To je svakidašnjica banjolučkih studenata. Iz starije generacije im prigovaraju zbog pasivnosti.

https://p.dw.com/p/197vN
Blick auf das Universitätsgebäude *** Autorin: Aleksandra Slavnić Aufnahmedatum und -ort: Juli 2013; Banja Luka, Bosnien-Herzegowina
Studentenleben in Banja Luka Bosnien und HerzegowinaFoto: DWA.Slavnić

Doručak, ručak i večera u banjolučkoj studentskoj menzi ukupno stoje dvije i pol konvertibilne marke (KM). U vrijeme studentskih demonstracija prije mjesec dana, predstavnici vlasti u Republici Srpskoj isticali su kako studenti u Banjoj Lluci jedu najjeftiniji obrok na jugoistoku Europe. Na takve tvrdnje Aleksandar Vojnović, apsolvent na Poljoprivrednom fakultetu odgovara: „To je jeftino nekome tko zarađuje 1.000 KM. A koliku plaću ima moj otac? Nema je. Mojim roditeljima je puno i marka.“

Dvadesetak banjolučkih studenata je nedavno ova jeftina večera od 0,80 KM skupo stajala. Zbog trovanja salmonelom nekoliko dana su proveli na bolničkom liječenju. Predsjednik Unije studenata Republike Srpske, Predrag Govedarica, kaže da je to ozbiljan problem i zahtijeva da odgovorni budu kažnjeni: „To je izravni udarac na život i zdravlje studenata. Posljedice su mogle biti mnogo gore. Četiri osobe su sankcionirane, a istraga je u tijeku.“

Aleksandar Vojnović
Aleksandar Vojnović: "Mojim je roditeljima puno i marka."Foto: DWA.Slavnić

Ipak, nijedan student, kojeg smo sreli ispred te iste menze, nije imao zamjerku na hranu, kao ni na higijenske uvjete. Studenti vjeruju da je to što se dogodilo nesretan slučaj i kažu da tamo jedu svaki dan, pa i nakon ovog događaja. Ono što dobiju za taj novac, njima je, ističu, više nego dobro. „Hrana je super, uvijek je tu i neki kolač ili voće. To je definitivno najzdraviji i najjeftiniji način ishrane za jednog studenta“, kaže studentica stomatologije Blaženka Kojić.

Blaženka Kojić
Blaženka Kojić nema zamjerki na studnetsku hranuFoto: DWA.Slavnić

250 KM za najosnovnije

Usprkos brojnim obvezama na fakultetu, Blaženka je prije dvije godine morala potražiti posao kako bi plaćala troškove studiranja. Radi u kafiću nekoliko sati dnevno. Smještaj u domu je jeftin, ali kaže da iznos, kojeg treba izdvojiti svakog mjeseca za osnovne potrebe, ipak nije mali. „250 maraka mjesečno je minimum za život u studentskom domu.“

Većina studenata ne živi dobro, kaže Govedarica. Oni rijetki čiji roditelji imaju nešto novaca, školuju se izvan Bosne i Hercegovine. „Oni koji ovdje studiraju su uglavnom djeca prosječnih roditelja kojima nije lako pregurati mjesec.“

Nedavni prosvjedi studenata u Banjoj Luci zbog kašnjenja gradnje četvrtog paviljona Studentskog centra "Nikola Tesla" privukli su pažnju javnosti na ovu populaciju.

Kosta Lovre
Kosta Lovre zarađuje za svoj studij vikendom vozeći kamionFoto: DWA.Slavnić

Uvjeti stanovanja u domovima širom BiH su više nego loši. U 12 kvadratnih metara stanuje najčešće četiri do pet studenata, nekad i više. „Znam za slučaj gdje osmorica spavaju u jednoj sobi. To je katastrofa. Ali sve bismo mi to lako podnosili, samo da ima posla po završetku fakulteta“, dodaje Aleksandar Vojnović.

Snalaze se kako znaju

Taj apsolvent povremeno pronalazi poslove preko studentskih zadruga. Općina Krupa na Uni, iz koje dolazi, stipendira ga sa stotinu maraka mjesečno. Mada više ni sam ne zna koliko kasni stipendija. „Ta općina ima samo 16 studenata. I ne mogu nam tih 1.600 KM na vrijeme isplatiti. Pa toliko oni na telefon potroše“, ogorčen je Aleksandar.

Kosta Lovre iz Prnjavora student je Šumarskog fakulteta u Banjoj Luci. Iako mu obitelj pomaže, vikendom radi kako bi preživio mjesec i platio sve što mu je potrebno. „Pomaže mi uža i šira obitelj, oni iz inozemstva isto nešto pošalju. Vikendom zaradim koju dnevnicu, imam vozačku dozvolu C kategorije pa vozim kamion u Prnjavoru.“

Onaj tko nema za osnovne potrebe uglavnom ne bira, snalazi se kako god može, radi naporne i slabo plaćene poslove jer mu roditelji nemaju šta poslati, objašnjava Kosta Lovre za DW.

Erduan Katana
Erduan Katan: "Studenti smatraju da nisu spremni bilo što promijeniti."Foto: DWA.Slavnić

Bizarnim metodama protiv besparice

Umjesto uobičajenim studentskim poslovima, pojedinci besparicu pobjeđuju „najstarijim zanatom“.

O tome naravno ne govore javno. Prijatelj našeg sagovornika, koji je htio ostati anoniman, damama u srednjim godinama pravi društvo, a one ga za to velikodušno počaste. Nije bio primoran na to, jednom mu se ukazala prilika i od tada se jednostavno ne želi mučiti cijeli mjesec za nekih 300 KM, kaže taj mladić: „Ja to ne bih baš nazvao prostitucijom. To je druženje uz novčanu nadoknadu. Koliko sam shvatio, ne mora uvijek doći do seksa, nekad je stvarno samo druženje za koje ga ta dama nagradi. Lakše mu je to nego konobariti.“

Teže nego ikada

Novinar Erduan Katana kaže da je danas, baš kao i ostatku stanovništva, teže nego ikada. „Ako imamo 25 tisuća studenata u Banjoj Luci, pitanje je koliko njih može nešto zaraditi svakog mjeseca.“

Banjolučki književnik Berislav Blagojević upućuje brojne kritike na račun današnjih studenata. Smatra da je pogubno to što većina sebi priželjkuje državni posao, gdje ne žele raditi već zarađivati plaću. „Često ćete čuti rečenicu: 'Njemu je super, radi i zarađuje, a ne radi ništa' - to je mladima postao ideal.“

Pasivnost, nezainteresiranost da bilo šta promijene, po mnogima su osnovne karakteristike studentske populacije u BiH. „Studenti su se uklopili u cjelokupni društveni ambijent, smatraju da nisu spremni bilo što promijeniti“, kaže Katana. Ako izuzmemo posljednje proteste, pobune banjolučkih studenata najčešće su se svodile na zahtjeve za dodatne ispitne rokove.