Striček Hitler i Nijemci

Kult vođe (Führerkult) bio je već snažan i godinu dana prije no što su nacisti preuzeli vlast. "Uzmi od nas ovaj cvijet, molim te, molim! Dragi striček Hitler". Tako je 1932. pisala djevojčica po imenu Erika. A osmogodišnji Klaus iz Chemnitza ga je u svom pismu pozdravljao: "Dragi moj prijatelju Hitleru! Ja Vam čestitam rođendan". Dječja pisma poput ovih mogu se od petka (15.10) vidjeti na izložbi nazvanoj "Hitler i Nijemci" u Njemačkom povijesnom muzeju u Berlinu. 65 godina nakon rušenja nacističke diktature po prvi je put središnja tema neke izložbe u Njemačkoj promjenjivi odnos Führera i njemačkog naroda.

Kako se Hitler uopće mogao dogoditi?

Pri tome se tematiziraju uvjeti, oblici i posljedice Hitlerova uspona i vladavine. Obećanja koja je davao njemačkom narodu baš kao i slijepo obožavnje Hitlera kao kultne figure, euforično oduševljenje njime te umiješanost pripadnika svih društvenih slojeva u nacističke zločine. Prije svega se postavlja pitanje: Zašto? Ili: Kako je Hitler bio moguć? Što ga je učinilo tako popularnim?

"Hitler je imao osjećaj za raspoloženje vremena nakon Prvog svjetskog rata", objašnjava povjesničaraka i kustosica Simone Erpel. Hitler je upadao u oči svojim retoričkim talentom, mogao je mentalno raspoloženje Nijemaca koji su Ugovor iz Versailla smatrali ponižavajućim, iskoristiti za svoje interese. "Mnogi su u njemu vidjeli spasitelja".

Izložba kreće od pojave mitova vođa koji su bili snažni u Weimarskoj Republici kad su se pojavile figurice Friedricha Velikog ili Benita Mussolinija stiliziranih poput Mesije. Obrađeno je i razdoblje ustanovaljavanja NSDAP-a (Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke), razvoja nacističke moći, istrebljivačkog rata i nacističkih rasnih teorija.

Na izložbi se pokušava raščistiti i s nekim općeraširenim legendama. Poput one da je Hitlerov program "Mein Kampf" (Moja borba) bila knjiga koja se uopće nije čitala. Do 1943. tiskano je sveukupno 9,84 milijuna njenih primjeraka, a prevedena je na 16 jezika.

"Prije svega radili smo na izložbi s prapagandnim materijalom", kaže Simone Erpel. Posjetitelj može vidjeti lampion s kukastim križem, novčanik ukrašen perlicama s natpisom "Heil Hitler" (Živio Hitler) ili dječju knjiga s naslovom "Djeco, što vi znate o Führeru?".

Eksponati govore za sebe

Kao kontrapunkt postavljeni su i eksponati koji dokazuju što je bila istina koja je stajala iza te propagande. Slike i stvari onih za koje nije bilo mjesta u njemačkom narodu, poput židova, političkih protivnika ili mentalno oboljelih. Bez mnogo komentara, dopuštajući da eksponati govore sami za sebe.

"Čudo je našeg vremena da ste me pronašli", uzvikivao je Hitler na jednom okupljanju 1936. "A da sam ja vas pronašao, to je sreća za Njemačku".

Još prije deset godina ovakva izložba u Njemačkoj ne bi bila moguća, tvrde stručnjaci. Danas je klima promijenjena. Navodno je promjeni pridonio i film "Der Untergang" (Pad) iz 2004. u kojem je Hitler prikazan ne kao nestvarno čudovište već kao čovjek, kojem se šira njemačka publika u međuvremenu čak naučila i smijati. Njemačkim se kritičarima primjerice izuzetno svidio film "Inglorious Basterds" (Nemilosrdni gadovi) Quentina Tarantina.

Jedan od eksponata koje se može vidjeti u Berlinu je i video parodija u kojoj je Hitlerov govor tako promijenjen da zvuči kao da se radi o stand-up komičaru.

Izložba je otvorena do 6. veljače 2011.

Autorica: Snježana Kobešćak (epd, AFP)

Odg. ur.: Z. Arbutina