Stojadin, Bambi keks i Eurokrem iz DDR-a

Diljem zemalja bivše Jugoslavije se zadnjih godina vidi povratak nekad poznatih proizvoda, koje su nakon rata polako pali u zaborav. No slično je i u Njemačkoj, ali sa proizvodima iz nekadašnje Istočne Njemčake koji su redom nestali u poplavi proizvoda globalne kulture. Tako je na nedavno održanom sajmu automobila u Frankfurtu jedna je od glavnih zvijezda bio novi Trabant, kultni brand iz DDR-a. No „Trabi“, svojevrsni istočnonjemački Stojadin, samo je jedan od proizvoda iz DDR, koji se polako vraćaju.

Trabi i co. se vraćaju

Nakon pada Berlinskog zida, mnogi proizvodi iz DDR-a pali su u zaborav. I tamošnje građane je mamila raznolikost zapada. Nekadašnja stanovnica istočne Njemačke Bianca Schäler se prisjeća: „Živjeli smo u stilu 'Test the West' (Probaj zapadno). Rekli smo si: sada ćemo probati sve što godinama nismo mogli dobiti.“

"Test the West“ je 80-ih godina bio reklamni slogan proizvođača cigareta "West“.

Trgovački lanci su brzo reagirali na promjenu potražnje. Mnogi istočnonjemački proizvodi su protjerani s polica dućana. Čak iznimno popularna imena kao „Grabower Schaumkäse“ ili krema za ruke „Florena“ nestali su iz asortimana.

„Nakon što smo sve redom probali, došli smo do nekoliko zaključaka. Kreme nam nisu odgovarale. Mnoge mušterije bi dolazile u naš dućan te bi kazali: Vratite moju „Florena“ kremu natrag, ostale ne podnosim.“

Najbolji krastavci iz Spreewalda

Bianca Schäler je vlasnica dućana „Ostpaket“ (Istočni paket) u kojem nudi isključivo proizvode iz pet istočnonjemačkih saveznih država. Prije deset godina je otkrila ovaj nedostatak na tržištu, jer poznati krastavci iz Spreewalda se nigdje nisu mogli kupiti. U Biancinom dućanu je to drugačije. Na 350 kvadratnih metara se može naći sve što je DDR nudio od sjevera do juga, od istoka do zapada.

„Pođimo od „Rotkäppchen“ pjenušca o kojem mnogi Nijemci misle da je sa zapada, samo zato što je tako poznat. Ali ja im uvijek moram govoriti: on je iz Saske. U DDR-u je bio glasovit. Svatko je u nekoj prigodi pio „Rotkäppchen“.“

„Rotkäppchen“ ili Crvenkapica je poznati lik iz Grimmove bajke. Pjenušac je radi crvenog čepa dobio odgovarajući naziv Crvenkapica.

Unatoč popularnosti je „Rotkäppchen“ nakon pada zida bio blizu bankrota. Za vrijeme DDR-a godišnje se proizvodilo 15 milijuna boca, dok se ta brojka 1991. smanjila na jedan milijun. No jedan dio nekadašnjih djelatnika su Crvenkapici pomogli natrag iz tamne šume te je spasili i uspješno etablirali na tržište. U međuvremenu je „Rotkäppchen“ preuzeo zapadna poduzeća „MM Extra“, „Jules Mumm“ i „Geldermann“.

Ova istočnonjemačka uspješnica je ipak iznimka. To zna i Bianca Schäler. U pravilu su zapadne tvrtke nakon pada zida pokupovale „istočne“ firme i s njima njihove brandove.

„U DDR-u su postojali kombinati. Imali su imena i svoja mjesta proizvodnje. Kombinati naravno više ne postoje. Mala mjesta proizvodnje su nastavili s radom te si tako stvorili vlastita imena.“

Većina istočnih poduzeća se preselila na zapad

20 godina nakon pada zida samo još imena istočnih proizvoda podsjećaju na DDR. Pakiranje i sadržaj određuju zapadnonjemački koncerni. Florena je u vlasništvu Beiersdorfa, kojem također pripada Nivea. Bautzner senf, s 22 posto udjela vodeći na tržištu, se proizvodi u Sachsenu, ali se centrala tvrtke nalazi u Bavarskoj. I sredstvo za pranje rublja „Spee“ uspješno je komercijalizirao Henkel koncern iz Düsseldorfa.

Ipak, mnogi istočnonjemački proizvodi proživljavaju svojevrsnu renesansu kao domaći produkti, specifični za neku regiju. „Halloren“ kugle iz Hallea, kečap iz Werdera, tjestenine iz Riese i hrskavi kruh iz Burga danas za mnoge ljude više znače osjećaj domovine negoli osjećaj prošlih dana.

Autor: Sabine Kinkartz / M.Jelicic

Odg. ur.:A. Šubić