Stečaj (još jedne) legende

Grad Rochester u američkoj saveznoj državi New York je stekao svjetsku slavu zahvaljujući strastvenom fotografu Georgeu Eastmanu koji je baš tamo prije 120 godina otvorio prvi pogon svoje nove tvrtke, Kodak. Kao fotograf, Eastman je dobro znao koliko je fotografiranje u ono doba bio kompliciran, osjetljiv - i veoma skup hobi. On je želio sve promijeniti i omogućiti baš svakome da zadrži uspomenu na svoje proslave, odmore ili obiteljske skupove. U tome je i uspio, a arhivar muzeja u zgradi George Eastmana Joe Struble je uvjeren: osnivač Kodaka je demokratizirao fotografiju.

Trenuci za vječnost na Kodakovim filmovima

U Kodakovom muzeju se još uvijek čuvaju prve fotografije, snimljene na celuloidnu vrpcu umjesto na skupe i nepraktične staklene ploče. Fotografi su već onda bili kreativni, mada nije svaka fotografija pokazivala ono što je fotograf možda htio. Tako je jedan od prvih Kodakovih fotografa htio fotografirati iz pokreta, ali i danas arhivara zabavlja činjenica kako jedino što se na fotografiji može vidjeti jesu leđa konja koji vuku kočiju.

Možda je XX. stoljeće značajno po mnogim novim izumima, ali to je stoljeće za koje je baš Kodak pomogao da ga zadržimo u sjećanju. Gotovo svatko je mogao kupiti jeftine Kodakove fotoaparate s kojima su fotografirani bezbrojni rođendani i vjenčanja, a sa druge strane su na Kodakovim filmovima snimljena i remek-djela Hollywooda. Koncem sedamdesetih je devet od deset fotografija u SAD-u snimljeno na Kodakovim filmovima, a svaki četvrti građanin Rochestera je bio zaposlen kod Kodaka. Jer, trebalo je obraditi sve te fotografije mušterija koje su poslušale savjet iz Kodakove reklame: "Pritisnite okidač, mi ćemo se pobrinuti za ostalo."

Od kiše novca do poplave gubitaka

Posao sa čuvanjem uspomena se uvelike isplatio i Kodak je zarađivao milijarde. Utoliko je bilo teže tom fotografskom gigantu uočiti poslovnu opasnost koja je vrebala iz prvih digitalnih fotoaparata. Ali digitalna fotografija je u samo nekoliko godina prešla put od prvih neoštrih fotografija do medija koji daleko nadmašuje mogućnosti kemijskog načina fotografiranja - i Kodak je imao sve većih problema držati korak s vremenom.

Da apsurd bude veći, sam Kodak još uvijek drži čitav niz patenata u digitalnoj fotografiji jer je i on istraživao nove mogućnosti. Ali poslovno, u posljednjih osam godina je Kodak morao zatvoriti 13 tvornica i 130 laboratorija za obradu fotografija. Nestalo je 47 tisuća radnih mjesta, a ništa nije pomogao niti pokušaj krenuti u druge poslovne grane, na primjer u farmaceutsku industriju. Danas je u sjedištu koncerna u Rochesteru još zaposleno oko 7.000 suradnika, mada je još prije pet godina srušen dio tvorničkih hala.

Nova prilika?

Stečaj koji je pokrenut ovog četvrtka (19.1.) znači da i oni sad moraju strahovati za svoja radna mjesta, iako je ovaj stečajni postupak i svojevrsni trik kako bi se posrnula tvrtka zaštitila od vjerovnika koji žele naplatiti svoja potraživanja. Ovime je zapravo službeno započeo postupak restrukturiranja kojim se Kodaku pruža još jedna prilika za novi početak. Isto tako, iz Rochestera je javljeno i kako se stečaj ne odnosi Kodakove tvrtke u čitavom svijetu - jedna od njih je i u Njemačkoj.

Rochester je danas grad od dvjestotinjak tisuća stanovnika, a mnogi tamošnji stanovnici su i emocionalno vezani uz koncern koji je, iz njihovog grada, fotografijama osvojio čitavu planetu. Carl Crumley je umjetnički fotograf u tom gradu i priznaje kako se ovdje prije svega radi o ponosu: "Pogađa nas činjenica kako Kodak nije išao ukorak s vremenom i da je zapostavio digitalni sektor."

Ali vremena su se promijenila: nekad su fotografi i iz dalekih krajeva naše planete maštali o Kodakovom fotoaparatu. Danas i Carl Crumley oko vrata nosi fotoaparat konkurencije - njegova digitalna kamera je marke Canon.

Autorica: Lisa Mirka Brüchle, New York (aš)

Odg. ured: A. Jung-Grimm