Sretan završetak jednog osrednjeg Festivala

Kako će se ovogodišnji Filmski festival u Cannesu završiti, moglo se na neki način pretpostaviti od samog početka. Turski film ove godine proslavlja svoju 100-tu obljetnicu postojanja pa je nekako mnogima bilo logično da će i ovogodišnja Zlatna palma pripasti upravo turskom filmu. I tako se na kraju doista i dogodilo.

Žiri ovogodišnjeg Festivala kojem je ovog puta predsjedala redateljica Jane Campion, od 18 filmova koliko ih se nalazilo u utrci za glavnu nagradu, očito je ipak najviše uspio uvjeriti upravo ovaj film. „Zimski san“ („Winter sleep“) 55-godišnjeg redatelja Nurija Bilgea Ceylana, govori o nedjelotvornosti i nepokretnosti turskih intelektualaca. Iako su mnogi očekivali da će upravo on dobiti nagradu za najbolji film Festivala, on sam u trenutku proglašenja u svoju sreću doista nije mogao povjerovati. Nakon nekoliko manjih i srednje velikih nagrada na mnogim svjetskim festivalima, te nakon prodora u sam vrh prije tri godine u Cannesu filmom „Bilo jednom u Anatoliji“, ovaj je redatelj drugi u povijesti turske filmografije uopće koji je uspio osvojiti žiri Festivala u Cannesu. Prije njega to je uspjelo njegovom kolegi, Yilmazu Güneyu, 1982. godine koji je Zlatnu palmu osvojio filmom „Put“ („Yol“).

„Čudo“ iznenadilo kritičare

Drugu nagradu po značajnosti na ovom Festivalu, Veliku nagradu žirija, ove godine je dobio film „Čudo“ („Le meraviglie“), socijalna drama 35-godišnje talijanske redateljice Alice Rohrwacher. Ova je nagrada iznenadila prije svega filmske kritičare koji su „Čudo“ ocijenili kao „malo djelo“ bez nekih značajnih vrijednosti.

Razočarani ove godine su svakako i Nijemci – ove godine niti jedan film njemačke produkcije nije uspio ući u službeni natjecateljski dio. Čak je i toliko hvaljeni dokumentarni film Wima Wendersa o fotografu Julianu Ribeiru Salgadu prikazan tek u sporednoj sekciji festivala.

Što se tiče nagrada za glave uloge, one su ove godine pripale britanskom glumcu Timothiju Spallu (57) za ulogu u filmu “Mr.Turner” Mikea Leigha te glumici Juliani Moore (53) za ulogu u filmu Davida Cronenberga “Maps to the Stars”. Riječ je o filmu koji govori o jednoj holivudskoj glumici; slavnoj, bogatoj i vrlo neurotičnoj koja činjenicu da se redatelj filma u kojem je ona željela glumiti ipak odlučio za jednu drugu, doživaljava kao potpuni osobni fijasko kojeg ne mogu kompenzirati niti veće količine antidepresiva. No, osim o egoizmu i aroganciji, ovaj film govori i o ljubavi, krivnji i strasti.

Inače, ovogodišnji Filmski festival svojim programom nije uspio oduševiti filmske kritičare. Program je ove godine, prema mišljenju mnogih bio više osrednji i puno "mlačniji" nego proteklih godina.