1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Sramota njemačkih medija

Marek, Michael/Todeskino, Marie/Tihana Lohinski16. kolovoza 2013

Prije točno 25 godina u njemačkom Gladbecku dogodila se talačka drama u kojoj su mediji odigrali neslavnu ulogu. Danas, u vrijeme pametnih telefona, ponovno se postavlja pitanje o tome gdje su granice novinarstva.

https://p.dw.com/p/19QwC
Hans-Jürgen Rösner, jedan od kriminalaca koji su izazvali talačku krizu Gladbeck. Fotografija iz 1988. godine.
Prije 25 godina u njemačkom Gladbecku dogodila se talačka kriza.Foto: picture-alliance/dpa

16. kolovoza 1988., u malom gradu Gladbecku 32-godišnji Dieter Degowski i 31-godišnji Hans-Jürgen Rösner opljačkali su banku. Nakon toga su pobjegli s dva taoca. Sve je uživo prikazivano na njemačkoj televiziji kao talačka drama u Gladbecku. To je prvi zločin u povijesti njemačkih medija koji se prikazivao uživo.

Umjesto da samo promatraju, novinari su sudjelovali u akciji, onemogućavali policajce u njihovom poslu, snimali ekskluzivne fotografije i intervjuirali taoce. Čak je i američki magazin Newsweek izvijestio o "Hans i Dieter showu" koji se odigravao u njemačkim medijima.

Bitka za najbolju izjavu kriminalca

Kriminalci su u bijegu ušli u jedan autobus i zatočili 32 osoba kao taoce. Opet, fotografi su se približili tom autobusu i snimali fotografije zatočenih. Radijski su novinari uživo prenosili slijed događaja. Jedan od kriminalaca je čak rekao da želi pregovarati samo preko medija.

Hans-Jürgen Rösner daje intervju u automobilu tijekom talačke krize.
Aktualno stanje talačke krize prenosili su svi mediji uživo.Foto: picture-alliance/ dpa

Aktualno stanje otmice bilo je moguće pratiti u cijeloj državi na televiziji i radiju. Izvještavalo se uživo za milijunsku publiku.

Zahtjevi tržišta za fotografijama

Novinari su intervjuirali taoca dok mu je otmičar držao pištolj za vratom. Jedan novinar tabloida stisnuo se uz automobil za bijeg kako bi osobno upoznao otmičara dok je vozio kroz centar Kölna. Kasnije je zbog toga dobio oštre kritike pa i istragu zbog suučesništva u zločinu. Unatoč tome, postao je glavni urednik najvećeg njemačkog tabloida "Bild".

Na kraju su dva taoca ubijena, a mnogi istraumatizirani. Snose li mediji dio krivice za tu katastrofu? Mnogi novinari su zadovoljili potrebu otmičara za pažnjom i time ih dodatno poticali, smatra psihologinja iz Kölna, Jo Groebel.

Kritička distanca u doba pametnih telefona

A Michael Konken, predsjednik Njemačkog novinarskog društva kaže: "Gladbeck je najtamnija strana njemačkog novinarstva još od kraja rata." Njemačko vijeće za tisak nakon toga je postrožilo svoje kriterije za senzacionalizam. Takvo što se ne bi smjelo ponoviti, pisale su brojne novine. Danas su intervjui s taocima tijekom talačkih kriza zabranjeni po njemačkim novinarskim kodeksima.

No, je li se nešto zaista promijenilo? Pravila je u digitalnom, umreženom svijetu teško kontrolirati. Društvene mreže, Youtube videi i fotografije takozvanih "novinara-građana" brišu granice između očevidaca i profesionalnog novinarstva. "Nije postalo jednostavnije donijeti prave odluke za odgovorno novinarstvo", kaže stručnjak za medijsku etiku Alexander Filipovic sa Sveučilišta u Münsteru. Internet i prijestupnicima daje posve drugačije mogućnosti kako bi se izrazili. "Aktivno obraćanje javnosti postalo je dijelom mnogih zločina", dodaje Filipovic.

Arhivska fotografija od 18.8.1988. prikazuje automobile u kojima su ovi kriminalci bježali tijekom talačke krize Gladbeck.
Danas su intervjui s taocima tijekom talačke krize zabranjeni u njemačkim novinarskim kodeksima.Foto: picture-alliance/dpa

Klasificirati i vrednovati događaje

Slično se dogodilo u svibnju 2013. u Londonu: Jedan britanski vojnik ubijen je na ulici. Jedan od počinitelja je koristeći kameru pametnog telefona iskreno objasnio zašto je upravo ubio čovjeka. Nije pokušavao pobjeći, prolaznici su ga snimali, a TV postaje i web stranice sve su prenosile.

Jesu li novinari imali i drugog izbora? Alexander Filipovic o tome ima jasno mišljenje: "Novinar ne može stajati na mjestu očevica." Najvažniji zadatak u takvom trenutku je vrednovanje događaja. Još uvijek vrijede ista osnovna pravila: "Dobro istraživanje, poštivanje žrtava i počinitelja, ali i obveza da se osiguraju informacije."

"Ljubavna pisma" u zatvoru

Nekim je medijima teško dalje s takvim pravilima. Dieter Degowski je od 2002. godine četiri puta bio intervjuiran tijekom svog boravka u zatvoru. Nedugo nakon 25. godišnjice te talačke krize opet je došlo do velike rasprave o tom događaju. No u srijedu, 14.8.2013., sud je presudio da Degowski ne može biti pušten na slobodu.

Dieter Degowski u autobusu u Bremenu. Arhivska fotografija iz 1988. godine.
Dieter Degowski je od 2002. godine četiri puta bio intervjuiran tijekom svog boravka u zatvoru.Foto: picture-alliance/dpa

Čak i u slučaju drugog zatvorenika, Hansa Jürgena Rösnera, mediji nisu bili suzdržani. Njemački portal s vijestima "Bild.de" nedavno je citirao ljubavno pismo koje je on iz zatvora pisao svojoj zaručnici. Na godišnjicu tog događaja, brojne su TV postaje zatražile intervju s Rösnerom, potvrdilo je Ministarstvo pravosuđa u pokrajini Nordrhein-Westfalen.

Rösner se nije mogao opet pojaviti pred kamerama samo iz jednog razloga: Ministarstvo je radi zaštite žrtava odbilo sve zahtjeve.