Socijalni slučajevi unatoč radu

Katkad ni tri posla nisu dovoljna: prijepodne u pekari, poslijepodne u frizerskom salonu, a navečer u gostionici. Unatoč cjelodnevnom radu, primanja su premala za podmirenje čak i najosnovnijih životnih troškova. Jedini način da čovjek nekako spoji kraj s krajem je da – i pored vlastite zarade od najviše 800 eura mjesečno – zatraži socijalnu pomoć. Broj takvih slučajeva je u Njemačkoj samo u prvoj polovini ove godine narastao za gotovo 27.000 na ukupno više od 600.000, objavio je Savezni zavod za zapošljavanje u Nürnbergu. "Sektor nadnica je narastao do te mjere da u međuvremenu svaki peti od vlastite plaće ne može živjeti. Zabrinjavajuće je što je broj zaposlenih koji dodatno primaju i socijalnu pomoć narastao unatoč relativno dobroj konjunkturi u prvoj polovini ove godina", konstatira Annelie Buntenbach iz predsjedništva Saveza sindikata Njemačke (DGB).

Rješenje je zakonsko određenje "minimalca"

Stanje je još i gore, ako se uzme u obzir da su majke i očevi s velikim obiteljima – unatoč dobrim ili prosječnim zaradama – također upućeni na potporu države. "Novost je, međutim, da u pojedinim granama privrede ljudi bez izuzetka zbog dampinga plaća ne zarađuju dovoljno za život, čemu odlučno valja stati na kraj, a tu ne pomaže ništa drugo osim obvezatnog 'minimalca'", smatra dopredsjednica njemačke Socijaldemokratske stranke Andrea Nahles. SPD odavno zahtijeva da se i u Njemačkoj po uzoru na druge europske zemlje zakonski za čitavu privredu odredi visina minimalne plaće. Zeleni i Ljevica podržavaju taj prijedlog, dok mu se Unija demokršćana i Liberali žestoko protive. "Ako je čovjek prije bio bez posla, a sada je našao radno mjesto u sektoru niskih plaća uz socijalni doplatak, onda je to još uvijek bolje od trajne nezaposlenosti", argumentira Ralf Brauksiepe iz kluba zastupnika CDU-a.