1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Socijalna utopija na obali Atlantika

Anne Herrberg
29. lipnja 2021

Brazilski grad Maricá upravo eksperimentira oko toga kako bi mogla izgledati socijalna politika budućnosti. Osim isplate temeljnog dohotka, eksperimentira se i s drugim idejama.

https://p.dw.com/p/3vRWs
Foto: NDR

Kilometarske pješčane plaže, pitomi zeleni brežuljci – grad Maricá na atlantskoj obali Brazila na prvi pogled izgleda kao raj na Zemlji. I to ne samo zbog pejzaža, kako nam kaže Jessica Ivana. Ova 30-godišnjakinja komunalna čistačica s mužem i dvoje djece živi u kvartu Jacaroá, siromašnom predgrađu Maricé, grada u kojem živi oko 160 tisuća žitelja:

"Ljudi sa svih strana dolaze ovamo, zato što Maricá nudi više šansi, ima više posla, atraktivan je grad i obiteljima po pitanju odgoja djece. To je miran grad, bez kaosa, bez nasilja, nema pucnjava kao u drugim gradovima. Ovdje jedva da ima i skandala, sve je mirno.”

Maricá se nalazi samo 60 kilometara istočnije od Rio de Janeira – i svejedno izgleda kao sasvim drugi svijet. U tom gradu se naime upravo provodi jedinstveni socijalni eksperiment:gradske vlasti u praksi isprobavaju ono o čemu se diskutira u cijelom svijetu – potrebitim građanima isplaćuje temeljni dohodak, radi se o 42.000 ljudi. Tijekom pandemije mjesečne doznake su povećane, trenutno se isplaćuje bezuvjetni dohodak od 150 eura svaki mjesec. Osim toga je javni prijevoz besplatan, besplatno je školovanje, besplatni su fakulteti, baš kao i sveobuhvatna zdravstvena skrb. Subvencionira se struju i vodu. A ljudi koji, kao Jessica Ivan, grade novu kuću, dobiju i beskamatni kredit:

Lokalna digitalna valuta

Washington Quaqua, bivši gradonačelnik
Digitalnu valutu je uveo bivši gradonačelnik Washington QuaquaFoto: Yasuyoshi Chiba/AFP

Jessica Ivana svoj mjesečni dohodak ipak ne dobije u brazilskoj valuti (real), on se isplaćuje u lokalnoj digitalnoj valuti. Mumbuca, tako se zove ta valuta koja je vezana uz real u odnosu 1:1. To se napravilo kako bis e uz pomoć lokalne valute pokrenulo lokalnu privredu. Mumbuca je u međuvremenu kao sredstvo plaćanja prihvaćena posvuda, od supermarketa pa do apoteka, jedini izuzetak su cigarete i alkohol. Manuela Mello je predsjednica lokalne Mumbuca banke:

"To je banka koja je zarađuje novac. Naš kompletan profit se opet vraća stanovnicima grada Maricá.“

Socijalna Mumbuca kreditna kartica je jarko crvene boje. A crveni su i besplatni autobusi u gradu, gradska vijećnica i nova zgrada kina. Crvena boja nije slučajnost. Gradom vlada Radnička stranka PT.

"Iako Maricá mnogim ljudima ništa ne kaže, taj je grad za mene simbol, odnosno dokaz da Brazil ipak može funkcionirati“, kaže Luiz Inácio Lula da Silva. Bivši brazilski predsjednik je bio pozvan kao počasni gost na proslavu jubileja grada Maricá. Lula je u predizbornoj kampanji, a ljevičarska utopija u tom gradu savršena kulisa za pozicioniranje protiv ultradesničara i korona negatora, aktualnog predsjednika Jaira Bolsonara. Maricá je za sada puno bolje izašla na kraj s pandemijom od ostatka zemlje, i na to je gradonačelnik Fabiano Horta, koji je na izborima u studenom dobio podršku čak 88% birača (i ponovno izabran na tu dužnost), posebno ponosan:

„Isplatio se naš koncept povezivanja gospodarskih i zdravstveno-političkih mjera. Pokrenuli smo programe pomoći kako bi ljudi doista mogli ostati u svojim domovima i tako se zaštititi.”

Program pomoći u doba korone

Zahvaljujući temeljnom dohotku i siromašni žitelji su se mogli pridržavati lockdowna,  novac se uložio u novu bolnicu. Na raspolaganju je u bolnici „Ernesto Che Guevara” bilo 116 dodatnih kreveta na odjelu intenzivne njege, priča direktorica Michelle Silvares:

„Skoro polovica naših pacijenata je ovamo prebačena iz drugih općina. Naša bolnica ima strateško značenje za zdravstvenu skrb cijele regije.”

Ali kako se sva ta dobročinstva financira? Odakle novac za sve to? Sve je to poklon prirode, kaže gradonačelnik Horta. Ispred brazilske obale, u blizini ovog grada, nalaze se ogromne zalihe nafte. Poludržavni naftni koncern općini isplaćuje novac za dozvolu korištenja tih zaliha – radi se o oko 150 milijuna eura godišnje. Veliki blagoslov za općinu, novac koji se „transferira” dalje – do samih građana. Ali to je i model koji ustvari nije baš održiv. Na taj prigovor gradonačelnik Horta odgovara:

"Temeljni dohodak smo uveli 2013., a tada nismo raspolagali s ovim prihodima koje imamo danas. To je dakle politička odluka, odluka kojom se građanima jamči minimalni prihod. Kako bi oni onda mogli pokriti svoje temeljne potrebe. To je politička odluka kad se donosi taj prvi korak, i onda morate imati dovoljno novca za njezino financiranje.„

Uzor im je Norveška

Po uzoru na Norvešku, gradske vlasti su utemeljile državni fond preko kojeg bi se trebao financirati razvoj i onda kada više ne bude novca naftne industrije. A do tada bi u ovom brazilskom gradu trebala biti izgrađena nova industrijska luka, i to na jednoj od najljepših plaža u ovom kraju. Zaštitar okoliša se opiru toj ideji. Ali većina stanovnika podržava projekt, među njima je i ribar Leonardo:

"A tko bi trebao glasati protiv gradonačelnika? I to uz sve te svari koje imamo, tko bi trebao biti protiv njega? Tko bis e zapravo trebao požaliti na rad gradskih vlasti?”

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android