Smrtonosna zamka Sredozemno more

Afrički mediji su iznenađujuće suzdržani kad se radi o desecima tisuća izbjeglica, koji su se odvažili krenuti na opasno i često smrtonosno putovanje prema Europi."Brodske tragedije nisu samo problem Europe", komentira Daily Maverick iz Južnoafričke Republike, jedne od rijetkih novina koje se bave ovom temom. "Odjel za komunikaciju i odnose s javnošću Afričke unije (AU) ima puno posla ovih dana. Piše statement povodom izbora u Sudanu, tematizira ubijanje Etiopljana od strane pripadnika terorističke organizacije Islamske države, bavi se napadima na strance u Južnoafričkoj Republici, donosi tekstove o investitorima u okviru agende 'Africa Agenda 2063'. Ali ništa ne piše o čamcima i brodovima punim Afrikanaca, koji riskiraju život napuštajući svoj kontinent. Ništa o stotinama leševa u Sredozemnom moru." Ako ništa Afrička unija skupa s EU-om informira izbjeglice na najfrekventnijim izbjegličkim rutama što ih čeka. "Afrička unija pokušava migrante u kampovima uvjeriti da ih u Europi ne očekuje med i mlijeko. To je dobar početak ali ništa više od toga.“

Izbjeglička drama je i afrički problem

Naslovi visokotiražnih novina kao što su The Star iz Johannesburga, Pretoria News ili New Vision iz ugandskoga grada Kampale sugeriraju prije svega distanciranost i naglašavaju odgovornost drugih za ono što se događa njihovim ljudima - izbjeglicama. To se može jasno vidjeti po naslovima kao što su ovi: "Od EU-a se zahtijeva da učini nešto da spriječi utapanje migranata u moru" ili "EU glasovao za pojačane mjere spašavanja" ili "EU upozorio da nema više izgovora“.

Jedna nereprezentativna analiza pokazuje da se deset puta više izvještava o napadima u Južnoafričkoj Republici, čiji je motiv neprijateljstvo prema strancima, nego o smrtnim slučajevima u Sredozemnom moru, premda su obje stvari povezane. U potrazi za slobodom, srećom i boljim životom ili u krajnju ruku za malo stabilnosti migranti bježe na sjever kao i na Rt dobre nade. Kultura dobrodošlice im svugdje nedostaje. Na obje polovice zemaljske kugle nalaze se radikalne snage koje ne prave razliku i raspiruju vatru svojom logikom koja se može definirati rečenicom "Brod je pun". Napadi na strance u Južnoafričkoj Republici izazivaju ljutnju i potresenost u cijeloj Africi, dok se o utapanju na tisuće ljudi u Sredozemnom moru jedva diskutira.

Novine Cape Times iz Cape Towna ipak je svoj opširni članak posvetio krijumčarskim bandama, citirajući jednog nasmiješenog Eritrejca - trgovca ljudima zvanog General i njegovu ciničnu rečenicu: "Optužuju me da previše ljudi uzimam na brod, a pri tome su oni ti, koji žele da što prije odu." Jedan njegov kolega Etiopljanin sa pseudonimom Ghermaya hvali se kako poslovi dobro idu. "Poslao sam ove godine preko 7.000 do 8.000 ljudi u Europu", citira njegovu izjavu Cape Times. Navodno je Ghermayova krijumčarska mreža za samo dvije godine zaradila 100 milijuna eura.

Novine Sud Quotidien iz Senegala bave se motivima mladih tražitelja sreće. "Njihove krilatice glase 'Džihad, Barcelona ili smrt' – a to sve govori. Glavna stvar je otići, pa što bude. Otvoreno more je pri tome sinonim uspjeha. Smrt miriše na raj. Oni koriste riječ džihad kako bi opisali neopisivo. Oni pristaju na opasnu pustolovinu, kako bi osigurali sreću obitelji, koja ostaje kod kuće. To što ih pokreće nije opipljivo. U svom očaju kandidati za bijeg doživljavaju neopisivu sreću. Oni se nalaze između dvije vatre: siromaštva i rata. Okus opasnosti za njih je posljednja nada. Oni su rođeni da bi umrli."

Zašto nam je potrebna Afrička unija?

Novine emigranata iz Zimbabvea The Zimbabwean predbacuje kako Afričkoj tako i Europskoj uniji da su zakazale."EU oklijeva da izvuče našu djecu iz ralja krijumčara ljudi. On se neće odlučiti da otvori granice. Žalosno stanje afričkih vlada, koje predvode ikone poput Roberta Mugabea, i dalje će uzrokovati plimu izbjeglica u smjeru Europe. Pomoć u razvoju, koja se daje siromašnim zemljama Afrike, tu ne pomaže. Neke od tih milijardi bi se trebale utrošiti u stvaranje zaštitnih zona UN-a, recimo u Sjevernoj Africi, gdje bi se izbjeglice prihvatilo, opskrbljivalo i obučavalo - dok bi se njihovi zahtjevi za azilom obrađivali u Europi."

Observeru iz Ugande nedostaje jasan, zajednički stav Afrike. "Nakon deset godina medijskog vikanja 'Afrika se podiže' naše uspješne priče treba podvrgnuti provjeri realnosti. Stvarnost nas pita jesu li afričke vođe u stanju tako voditi ljude i usmjeravati povijesti kontinenta, da nam omoguće da prestanemo biti klaunovi za ostatak svijeta. Na žalost dosadašnje reakciju daju malo nade u tako nešto. Afrička unija ne upravlja i ne vodi kako bi trebala, a nijedan nacionalni vođa - s izuzetkom Roberta Mugabea - ne otvara usta. Gdje i kada će Afrička unija sazvati summit o izbjeglicama? Kako izgleda njezin master-plan za izbjeglice? Gdje je zajednička obveza afričkih vođa da zaustave patnju svojih naroda?“

Ova pitanja pokreću i novine La Nouvelle Tribune iz Benina: "Tzv. Afrička unija trebala bi simbolizirati jedinstvo Afrikanaca i njihovu nadu u budućnost. Ali ona se pokriva šutnjom i u mnogim pitanjima nije prisutna. Afrička unija nalik je mnogim organizacijama na kontinentu, koje su preplavljene birokratima. Na stotine i stotine Afrikanaca bježe od rata, oružanih sukoba i siromaštva, koje su prouzročile vlastite vlade kako bi našli smrt na otvorenom moru. Ako Europa i traži rješenje, ono je samo posljedica njezinog interesa da izbjegne invaziju migranata. Tko to može predbaciti Europskoj uniji? Ali i u ovoj raspravi se ne može previdjeti da je Afrička unija, koja je najviše pogođena ovom dramom, odsutna. Ovakvo nepodnošljivo stanje stvari nameće Afrikancima pitanje: Zašto nam je onda uopće potrebna Afrička unija? Ako imate odgovor na ovo pitanje, molim Vas da nam ga pošaljete.“

Dijelom žestoka diskusija na društvenim mrežama, kao na primjer na DW-u, pokazuje koje pitanje ljude najviše zanima. Ono glasi: Što poduzima sama Afrika protiv izbjegličke drame u Sredozemlju?