Skupi i gorki kakao

Posljedica kupovine britanskog hedge fonda je najviša cijena kakaa u posljednjih trideset godina. Seljaci koji uzgajaju kakao u zapadnoafričkoj Obali Bjelokosti morali bi skakati od sreće. Naime, proizvođači čokolade diljem svijeta moraju se već sada osigurati sirovinama za božićno vrijeme, a Obala Bjelokosti je najveći izvoznik kakaa na svijetu. No oduševljenje na plantažama je umjereno.

Edi Mbourou dolazi s juga Obale Bjelokosti. Kakao je njegov život. Na plantažama radi od kada zna za sebe. U pedesetim je godinama života, ima desetero djece i isto toliko hektara posjeda. U vrijeme žetve sa štapom na koji je pričvršćena oštrica skida ovalne, debele plodove koji izgledaju kao žute lopte za američki nogomet. "Prvo beremo najzrelije plodove a nakon tjedan dana i ostale. Oni plodovi koji nisu sasvim zreli upotrebljavaju se za gorku čokoladu", kaže Edi Mbourou.

Edi je čuo da je cijena kakaa porasla i da sada iznosi oko 3.000 eura po toni - gotovo duplo više nego prošle godine. No usprkos tome, on je zabrinut. Dugo je cijena kakaa bila jako niska, pa se Edi morao okrenuti masovnoj proizvodnji, kako bi uopće mogao nešto zaraditi. Stabla kakaovca nisu "odmarala", pa su zbog toga izgubila na kvaliteti. Baš sada, kad je porasla potražnja za zrnima kakaa visoke kvalitete, on ne može konkurirati, a u istom položaju našli su se i njegovi kolege. Već četvrtu godinu zaredom Edi ima slabe prinose od žetve - plantaže su prestare i stabla su prekrivena gljivicama. "Naravno da mi nedostaje novac. Da ga imam više mogao bi bolje brinuti o stablima, pa bi duže donosila plodove. Zbog tih promjena u cijeni jednostavno premalo zarađujemo. Živimo od danas do sutra. To je naš najveći problem", žali se Edi.

Na sljedećoj stranici: Kakao kao nafta

Kakao kao nafta

Što je za Kuvajt nafta to je za Obalu Bjelokosti kakao. Nigdje na svijetu ne raste toliko kakaovca. Obala Bjelokosti izvozi gotovo polovicu ukupne svjetske proizvodnje. Lancine Bakayoko iz Abidjana je urednica za gospodarstvo u novinama "Sjever - jug" koje često kritiziraju vladu. "Imamo oko 600.000 proizvođača kakaa! Nema velikih plantaža, sve su to privatni proizvođači. Niti jedna plantaža nije u vlasništvu države", tvrdi ova urednica.

Zoungrana Moussa, predsjednik Udruge proizvođača kakaa smatra da je, unatoč činjenici da je ta branša privatizirana, za loše stanje u sektoru kakaa odgovorna država. Na sirovinama država zarađuje milijune preko poreza, ali ne investira gotovo ništa u održavanje nasada. A upravo je to potrebno da i seljaci koji proizvode kakao zarade od ovog procvata na kakao tržištu. "U Obali Bjelokosti proizvođači kakaa nemaju mogućnosti sami skladištiti svoje proizvode. Zbog toga ne sudjeluju u špekulacijama oko cijene kakaa. Moraju prodati svoju robu odmah i po bilo kakvoj cijeni, htjeli to oni ili ne jer oni od toga žive. Ne mogu skladištiti svoj kakao i zadržati svoju robu kod sebe, kao što to rade preprodavači kakaa. Oni mogu regulirati ponudu - i zaraditi, kad cijena poraste. Tko onda zarađuje kod takvih skokova na burzi? Naravno da ne seljaci, već izvoznici", priča Moussa.

Budućnost u kaučuku?

Edi Mbourou je očajan - cijena kakaa nikad nije bila tako visoka, no on usprkos tome nema ništa od toga. Neki njegovi prijatelji već su odustali od kakaa. Tko si može priuštiti prebacuje se na uzgoj kaučuka. Iz toga se naime dobivaju gume i plastične vrećice - baš ono što je zemljama s rastućom ekonomijom poput recimo Kine sada potrebno. No tko zna kada će hedge fondovi na burzama početi špekulirati s kaučukom...

Autor: Werner Schmitz / Ana Kontrec

Odg.ured: Željka Telišman