Samo dobri i zli u Siriji?

Toliko puta smo to već čuli. Pa ipak i u sirijskom građanskom ratu moramo na to podsjetiti. Prva žrtva rata uvijek je istina. Pri tome je spretno izokretanje istine uspješnije nego puka laž. Selektivno prikazivanje informacija najefektivnije usmjerava mišljenje u željenom smjeru.

Aktualni primjer je bitka za Alep. Na našim ekranima smo gotovo isključivo mogli pratiti zračne napade sirijske i ruske avijacije na stambene zgrade u Alepu. Sve je bilo obilato podloženo slikama barbarstva, Asadovog cinizma i cinizma njegovih pomagača i njihove spremnosti da doslovce "idu preko leševa". Stalno se naglašavala katastrofalna humanitarna situacija u gradu pod opsadom.

Cinično postupanje ustanika

Ali gdje se moglo doznati da su i postupci ustanika prožeti cinizmom. Zloupotrebljavali su ljude i koristili ih kao živi štit. Stanovnike istočnog Alepa stalno su sprječavali da bježe u zapadni dio grada. Raketama i minobacačima gađali su zapadni Alep, nemajući obzira prema civilnom stanovništvu.

A što se tiče ustanika: Oni su se uglavnom sastojali od selefijsko-džihadističkih skupina. Stoga u istinu pripada i činjenica da u istočnom Alepu nisu bili demokrati. U mnogim četvrtima je važio šerijatski zakon. Žene su smjele izaći na ulicu samo potpuno pokrivene. Jedina razlika između sirijskih džihadista i Islamske države je ta što IS želi stvoriti kalifat širom svijeta, a sirijski džihadisti se za početak zadovoljavaju sirijskim kalifatom.

To ne tvrdi samo sirijska ili ruska propaganda. To kaže i glasnogovornik trupa koje sudjeluju u američkoj vojnoj intervenciji protiv IS-a pod nazivom "Inherent Resolve". Pukovnik Steve Warren je 16. travnja izjavio pred novinarima da istočni Alep drže prije svega pripadnici Fronte Al Nusra.

Oružje za sve koji su protiv Asada

Onome kome to nije dovoljno i tko bi želio za to imati visokorangiranog svjedoka, preporučuje se govor američkog potpredsjednika Joea Bidena u listopadu 2014. na Harvardu. Biden u tom govoru kaže da u Siriji nema umjerenih snaga. On se čak javno požalio kako su američke saveznice Turska i Saudijska Arabija najveći problemi Sjedinjenih Američkih Država u Siriji. Biden je izjavio kako su obje zemlje opsjednute time da sruše Asada. Te dvije zemlje su stotine milijuna dolara i na tisuće tona oružja dijelile svakome, tko je bio spreman boriti se protiv Asada. Spremnost da se bori protiv njega pokazivao je međutim samo ogranak Al Kaide - Al Nusra i ekstremistički nastrojeni džihadisti iz drugih dijelova svijeta.

Američka vojna obavještajna služba DIA je još 2012. u jednoj svojoj analizi upozorila da su prvobitni mirni i demokratski proces u Siriji iznijele pretežno islamističke snage. U analizi se još tada govorilo o mogućem nastanku selefijske države, koju je zaista 2014. godine proglasila tzv. Islamska država. Šef američke obavještajne službe DIA bio je tada Michael Flynn, budući savjetnik za sigurnost novog američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Što to sve znači za izvještavanje o Alepu i Siriji? To prije svega znači da sve moramo promatrati kritično i da se moramo potruditi da damo sveobuhvatnu i potpunu sliku događaja. Naravno da mediji moraju izvještavati o strahotama rata i borbi, patnjama i umiranju u istočnom Alepu. Ali ako ozbiljno shvaćaju svoju zadaću izvještavanja, onda ne smiju izvještavati jednostrano.

I u iračkom Mosulu ljudi umiru

700 km od Alepa se nalazi još jedan grad koji je pod opsadom. To je irački milijunski grad Mosul. I tamo umiru civili, pola milijuna ljudi je odsječeno od opskrbe pitkom vodom. Zimi nedostaje hrane i ogrjeva. Mosul u opsadi drži koalicija koju potpomaže Zapad. Ista situacija kao i s gradovima Ramadijem i Faludžom. 80 posto ovih gradova je uništeno. To se ili malo od toga svega se moglo vidjeti u medijima. Isto kao što se nije mogla vidjeti upotreba kazetnih bombi u Jemenu, koje su zabranjene. I početkom prosinca je koalicija, predvođena Saudijskom Arabijom, kazetnim bombama napala dvije škole.

O nepravdi se mora izvještavati, ona se mora osuđivati, svejedno s koje strane dolazi. Selektivno informiranje je huškanje i propaganda. Sukobi, kao što je ovaj u Siriji, ne trebaju nikakvo friziranje već samo gole činjenice. Bez obzira što se više čitaju, izvještaji o Siriji ne trebaju sadrže toliko crno-bijelih, već više sivih tonova.