Masovni egzodus Rumunja

Prije točno godinu dana, 10. kolovoza 2018., desetine tisuća Rumunja se iz inozemstva vratilo u domovinu kako bi sudjelovali na masovnim prosvjedima rumunjskog civilnog društva protiv zloupotrebe položaja i korupcije u vladi i administraciji. Policija je nasilno razbila prosvjede u Bukureštu, pri čemu su na mirne sudionike prosvjeda neselektivno nasrtali suzavcem i pendrecima.

Ove subote će se mnogi Rumunji u Bukureštu okupiti na ulicama u znak sjećanja na nasilno gušenje prosvjeda prije godinu dana. Camelia i Laurenţiu neće biti tamo. Njih dvoje su se prije godinu dana preselili u Njemačku, gdje pokušavaju ispočetka organizirati život.

Otići iz domovine - ali kakao?

"Neko nas tamo gore mora voljeti - nismo mogli naći bolju zemlju od Njemačke", kaže Camelia pokazujući prema nebu. Ova 46-godišnja bivša zaposlenica velike rumunjske medijske kuće sramežljivo se smiješi. Ona i njen suprug Laurenţiu, 48-godišnji kamerman, nisu ni razmišljali o Njemačkoj kada su u kolovozu prošle godine odlučili, zajedno s dva maloljetna sina, napustiti domovinu.

Oni su u Rumunjskoj imali vlastito poduzeće za kratkoročno iznajmljivanje nekretnina turistima i dobro im je išlo. "Ali tada su došli bogati stranci koji su pokupovali desetke  stanova i upropastili cijene", žali se Camelia. Ubrzo potom je ova obitelj zarađivala premalo, izgledi za stalno zaposlenje bili su loši. "Ili su nam govorili da smo prestari ili da smo prekvalificirani", sjeća se ona.

Tada je došao kolovoz 2018. kao novi vrhunac društvenog i političkog preokreta i odluka je donesena: željeli su okušati sreću u inozemstvu. Njihovi prijatelji već su emigrirali u Grčku i na Kreti su našli novi dom. Dobro plaćen posao negdje na moru - to je moralo biti to. Ali ništa od tog njihovog sna se nije obistinilo. Na grčkom otoku pak nije bilo dovoljno dobrih poslova, a i stanova s pristupačnim cijenama je bilo malo.

A onda je iznenada uslijedio poziv iz Njemačke. Jedna njihova dobra prijateljica imala je ponudu za posao. "Do tada nikada nismo ni bili u Njemačkoj, nismo poznavali jezik. Uvijek se govorilo da su Nijemci previše uštogljeni", kaže Laurenţiu. Potom su prodali svoj automobil kako bi imali nešto novca za novi početak.

Alarmantne statistike

Prema podacima Saveznog ureda za statistiku Njemačke, početkom 2019. je u Njemačkoj živjelo oko 700.000 osoba porijeklom iz Rumunjske. U Italiji i Španjolskoj broj Rumunja koji tamo žive i rade je prešao milijun. Prema OECD-u, Rumunjska je u statistici o migraciji obitelji jedna od vodećih zemalja unutar EU-a.

Rumunjske vlasti procjenjuju da je  oko četiri milijuna Rumunja emigriralo, što je oko 20 posto ukupnog stanovništva. U ljetnim mjesecima ta brojka, uslijed odlaska sezonskih radnika na gradilišta i poljoprivredna dobra, dostiže pet milijuna.

Gabriela Mirescu, politologinja iz Rumunjske, živi u Švicarskoj. Ona pravi razliku između dvije generacije rumunjskih iseljenika od političkog preokreta prije 30 godina. "Početkom 1990-ih, rumunjski liječnik je na Zapadu često morao početi kao vozač taksija i godinama čekati na priznavanje svoje diplome", kaže ona. "Danas oni dolaze s ugovorom u džepu i direktno odlaze na svoje radno mjesto."

Za Mirescu je velika razlika, mora li se netko boriti kako bi postao dio društva ili se može brzo i bez kompleksa integrirati u novi okoliš. Ono što je jedinstveno za obje generacije je to da održavaju kontakt sa starom domovinom. Oni ne samo da svakog mjeseca šalju novac svojim obiteljima, nego i kod mnogih postoji interes za politička zbivanja u Rumunjskoj. 

I kod Camelie i Laurenţiua ju također tako. S jedne strane, sretni su što su uspjeli urediti svoj život. "To nam je trebalo. U Rumunjskoj je sve bilo prilično kaotično, stil života je posve drugačiji”, kaže Camelia. Njezin suprug ima dobro plaćen posao pri jednom velikoj online trgovini, a ona može paziti na njihove sinove. A na Kreti je ova obitelj provela ljetni odmor.