Robovi za pilotskom palicom
11. kolovoza 2018
Danas u New Yorku, slijedeći tjedan u Bangkoku, noćenje u luksuznim hotelima, na ruci Rolex iz „djutića", a tu je i društvo uglavnom zgodnih stjuardesa. Tako si još uvijek mnogi zamišljaju život pilota putničkih aviona, a zato još uvijek i mnogi mladi žele jednog dana sami sjesti za upravljačku palicu zrakoplova.
Možda je tako nekad bilo, ali danas to izgleda sasvim drugačije. Baš ti mladi piloti koji su sanjali vinuti se pod oblake su brzo morali shvatiti kako ili moraju imati veoma imućne roditelje, ili se zadužiti preko glave da barem smiju ući u kokpit.
Jer obuka pilota putničkog zrakoplova je basnoslovno skupa obzirom da ona ne ide bez prakse. Prije su zrakoplovne kompanije strogo birale kandidate, ali onda i plaćale obuku – danas učenik u pravilu mora sam plaćati čitavu, u najboljem slučaju samo dio školarine. To onda znači i da mu nije niti zajamčeno radno mjesto u toj kompaniji i da onda mora sam tražiti neki posao.
Čak i plaćaju da bi radili
Kod pilota je osobitost da si oni niti ne smiju priuštiti biti nezaposleni: oni moraju imati određen broj satova leta godišnje, inače bi mogli izgubiti dozvolu. Povrh toga, tek rijetke novajlije su u školi stekle dozvolu da lete i većim zrakoplovima. Ukratko, s dugom koji lako doseže i po 150 tisuća eura se ti mladi piloti doslovce pod svaku cijenu moraju ugurati u pilotsku kabinu da bi stekli iskustvo koje im je potrebno za dozvolu upravljanja standardnim putničkim zrakoplovom kao što je na primjer Boeing 737 ili Airbus A320.
Na taj način, tu uopće nije riječ o tome koliku će plaću imati takav novajlija: sve češće se događa da on plaća zrakoplovnoj kompaniji da bi smio biti u pilotskoj kabini! Takvo načelo „Pay to Fly" se i u Ryanairu sve češće događa, tvrde oni koji su tamo zaposleni. Tako onda i ispada da mnogi koji još nemaju četiri trake na rukavu – tradicionalna oznaka kapetana, zapravo žive na egzistencijalnom minimumu i mnogi su požalili što nisu postali inženjeri ili nešto drugo gdje bi u toj životnoj dobi zarađivali kud i kamo više.
U Ryanairu koji se uspeo do najvećeg zračnog prijevoznika Europe, koji je prevezao 128 milijuna putnika prošle godine, je stanje pilota osobito teško. On je i među iskusnim pilotima na glasu kao jedan od najgorih poslodavaca i ovi štrajkovi su tek posljedica dugogodišnjeg nezadovoljstva. Poznato je da iskusni piloti masovno napuštaju tu kompaniju čim sakupe dovoljno sati leta da bi eventualno prešli na još veće, interkontinentalne zrakoplove. Jer takvi piloti, za razliku od novajlija, jesu traženi – i odlično plaćeni.
Zbogom Ryanair i nikad više!
James Atkinson je pilot koji je od 2006. do 2014. sjedio u kokpitu Ryanairovog Boeinga i njega uopće ne čudi što je i mnogo njegovih kolega otišlo iz te kompanije. Jer otišao je i sam: sad upravlja avionom jedne kineske kompanije, uz mnogo bolju plaću. Prema informacijama njemačkog udruženja pilota Cockpit, početna plaća u Ryanairu je od 25 do 30 tisuća eura – godišnje i to bruto! Ako se oduzme porez i socijalna davanja, to onda ispada nešto više od tisuću eura mjesečno.
Što je više sakupljenih sati leta i položenih dozvola za putničke zrakoplove raste i plaća. Ali u Ryanairu niti iskusni kapetan neće dobiti više od 130 tisuća eura godišnje bruto – ima kompanija koji će takvog dobrog pilota plaćati i 300 tisuća, povrh toga u mnogo boljem i zdravijem radnom okruženju gdje se ne štedi i na slamkama za putnike.
Ryanair je osobito na udaru sindikata jer ne samo da u najboljem slučaju uporno ustraje na irskom, za posloprimca veoma nepovoljnom radnom pravu, nego je svoje suradnike raspodijelio na više od 80 podružnica, od Litve pa do Maroka. U svakoj od tih podružnica su i plaće drugačije, a mnogi piloti uopće nisu niti zaposlenici Ryanaira. Oni su tek „slobodni poduzetnici" koji kao tvrtka s jednim zaposlenim „surađuju" sa zračnim prijevoznikom. Drugim riječima, ne samo da onda oni plaćaju sva davanja, nego nema osnove niti za sindikalno organiziranje.
Ako i čekate na let, posadi je – još gore
Kod ovog irskog zračnog prijevoznika, ne samo u slučaju štrajka kao ovog petka (10.8.), nego i kad zrakoplov iz bilo kojeg drugog razloga ne može letjeti, slaba utjeha putnicima može biti da je njima – još uvijek bolje nego posadi zrakoplova. Putnici u EU-u su zaštićeni strogim propisima: u slučaju kašnjenja leta, moraju dobiti okrjepu, noćenje i čak novčanu odštetu. Posada zrakoplova Ryanaira – ne dobiva ništa. Njih se niti ne plaća dok moraju čekati, nego samo za vrijeme koje provedu na letu.
Niti to nije kraj zlostavljanju zaposlenih u Ryanairu, što nam svjedoči James Atkinson: „Od mene su redovito u mojim slobodnim danima tražili da o svom trošku odletim u druge podružnice Ryanaira gdje u tom trenutku nije bilo dovoljno osoblja. Tako sam ponekad letio i po pet dana najgore radne smjene da bih se nakon toga vratio u 'svoju' podružnicu da bi tamo dalje radio. Po ljeti je ispadalo da sam bio samo tri dana 'kod kuće' prije nego što sam nekamo opet morao otići. To ubija svakoga."
Putnici i javnost si jedva mogu i zamisliti taj „ping-pong" koji Ryanair izvodi sa svojim osobljem. I to nije sve: jedva da tko zna kako oni svoju hranu i piće koju dobiju u pilotsku kabinu – moraju sami platiti! „Nitko tko je zaposlen kod Ryanaira neće dobiti niti bocu vode besplatno. Ako je hoćeš, moraš je platiti", kaže nam Atkinson. Čak i u kineskoj kompaniji u kojoj sad radi to izgleda sasvim drugačije.