Rekvijem za ideju o promjeni granica?

Da li je ideja o „razgraničenju" odnosno „korekciji granica" između Srbije i Kosova mrtva? Premijer Kosova Ramuš Haradinaj tvrdi da jest. On smatra da je to potvrđeno i na samitu o Zapadnom Balkanu u Berlinu, i za DW on kaže: „Mi smo spremni za dogovor o priznanju. A ako Srbija nije spremna, mi ćemo pričekati."

„Metaforički rečeno, ja mislim da je čekanje smrt. Ali ako čekanje izostavlja mogućnost sukoba, onda je bolje čekati", smatra politički analitičar iz Prištine, Behljulj Bećaj. Njegova ocjena dosadašnjeg toka pregovora Srbije i Kosova pri tom je prilično oštra: „Nažalost, dijalog nije bio realan. Dijalog je bio farsa. Nagomilale su se negativne tendencije, prije svega u smislu retorike, koja povećava svakodnevne napetosti, a potom i u smislu konkretnih odluka, kao što su carine. Također, tu su i javna razmišljanja zvaničnika iz Beograda koji misle da je dobro što rade na odugovlačenju priznanja kosovske države. Zatim, umnožavanje neprijatelja, što je slučaj s Crnom Gorom i Crnogorcima. Sve je to dovoljan dokaz da je dosadašnji dijalog zapravo bio puka simulacija koja nije približila ljude", kaže Bećaj za DW.

Nešto između

Prištinski novinar Valjon Sulja ne misli, međutim, da je s pričom o granicama gotovo. „Dok se ta ideja ne ubije u Beogradu ili u Prištini, ona uopće nije mrtva. Razgraničenje je maksimalna srpska pozicija u ovim pregovorima, maksimalna prištinska pozicija je korekcija granica, a ono do čega bi se moglo doći je nešto između. To će biti nekakav proces demarkacije, dakle neće biti ni razmjene teritorije ni podjele. Od velikih sila, koje su bile sponzori kosovske nezavisnosti, samo Nijemci nisu za to."

„Mislim da su i Albanci i Srbi do sada uglavnom slušali velike sile koje su donosile odluke za nas. Priština sada uočava da postoji volja u Beogradu da se nešto promijeni i da je koalicija Vučića i Dačića zainteresirana da priču s Kosovom završi nekakvim ugovorom koji bi mogao sve ovo okončati, te kako bi Srbija mogla ići dalje. A i interes Kosova je da se ovaj konflikt jednom zauvijek tzavrši. Zato ne vidim zašto netko tu šansu koja postoji hoće ubiti", kaže Sulja.

„Na horizontu se ne vidi neko drugo rješenje. Oni nama kažu: sjedite tu, nema viza, nema investicija, šutite i trpite. To ne može biti scenarij", smatra Valjon Sulja. „Ni Ramuš Haradinaj nema prijedlog za konačno rješenje. On samo kaže: ovako ne može. A kako može, to ne zna. Naš premijer misli da je još vrijeme Rambouilleta, da će se četiri kosovska lidera sastati s liderima Srbije pa će sve to biti dio nekakvog velikog međunarodnog dogovora. Premijer nema ni dovoljno zastupnika u parlamentu. I Tači i Veselji, tko god hoće, može ga srušiti za 24 sata."

Uz sve to, Sulja navodi još jedan argument: „Mi nismo neka velika sila da bi mogli investirati u sigurnost, u vojsku i policiju na sjeveru (Kosova). To bi bilo jako skupo, a ljudi tamo ipak nikada ne bi pristali živjeti pod kosovskom zastavom, i to se vidi. Što mi tu možemo učiniti? Ući s policijom? Biti agresori? Mi to ne možemo, mi smo siromašna zemlja. Ako Srbi sa sjevera već dvadeset godina ne žele živjeti na Kosovu, mi im možemo dati neku drugu mogućnost, pa da vidimo. I ako Amerikanci vide da to može biti rješenje, ako je to prihvatljivo za sponzore kosovske nezavisnosti, zašto onda ne bi bilo i za ove dvije strane?"

Osnova rješenja

„Kad bi pitali Albance, oni bi pristali biti nova savezna država SAD. Ali mi živimo u Europi, na europskom kontinentu i stremimo europskoj zajednici", odgovara na to Bećaj. „Dakle, uprkos razlikama imamo jedan zajednički cilj. A središte utjecaja u Europskoj uniji je Njemačka. Pretpostavljam da je berlinski samit pokazao da i Francuska podržava kurs pronalaženja rješenja u okviru postojećih granica. Dakle ta simbioza Njemačke i Francuske bi, po meni, trebala biti stožer rješenja u pravcu normalizacije odnosa. I mislim da je ovo bio posljednji trenutak za vraćžanje procesa u normalan tok."

Behljulj Bećaj objašnjava da se protivi korekciji granica zato što smatra da ljudi u stvari nisu nezadovoljni zbog teritorije. „Politike, odnosno politička činjenja su razlozi zašto su Albanci nezadovoljni u Srbiji, a Srbi nezadovoljni na Kosovu. I ja ne kažem da su Srbi nezadovoljni bez razloga. Ja krivim naše političare što nisu pronašli adekvatan modus da Srbi prihvate kosovsku državu i kosovske institucije kao svoje."

„Nažalost, naše rukovodstvo, umjesto da pronalazi adekvatna rješenja i radi na izgradnji međusobnog povjerenja, u stvari potpomaže nastojanjima političara iz Srbije da Srbi rješenje svojih problema ne vide na Kosovu, već u Beogradu", dodaje Bećaj.

On se pri tom ne slaže sa ocjenama da je Kosovo pitanje svih pitanja za Srbiju i obratno. „Mislim da je to proizvod spinovanja političkih vođa koji na takav način žele ostati na vlasti. I što se dogodilo za ovih 20 godina? Jedina pozitivna stvar je to da nismo imali sukobe. Ali da poslije 20 godina mi nemamo ni elementarne pokušaje stvaranja normalnog povjerenja između nas, zar to nije promašaj?"