Rat i svakodnevnica u Poljskoj

Zalogajnica u Swinoujscicama, gradiću na poljskom Baltičkom moru. „Kod bake Halinke“ se specijalizirala za glasovite piroge, punjenu tjesteninu. Odmah se sjetim moje bake, njene „ruske piroge“ sam obožavao!

Svatko u Poljskoj zna kakav je okus ruskih piroga: tijesto s punjenjem od krumpira, svježeg sira, luka i obilato papra - odlično! Stanem u rep pred prodavačicom i kad sam se približio redu, iznenađenje: na jelovniku je riječ „ruske“ - prelijepljena. Sad se to zovu „ukrajinske piroge“.

Prema podacima poljske granične policije je od 24. veljače ove godineu Poljsku ušlo 3,4 milijuna izbjeglica iz Ukrajine. Tome treba dodati oko 1,5 milijuna Ukrajinaca koji su tu već prije živjeli i radili. U isto vrijeme ih je 1,3 milijuna napustilo Poljsku, ali to ne mijenja ukupan dojam: posvuda u zemlji se na ulicama, u trgovinama i kavanama čuje ukrajinski, ruski ili taj šarmantan poljski čija je melodija mješavina sva tri jezika.

Ruskog - nema

Ali s tim pirogama u zalogajnici sam primijetio nešto drugo: rat je ušao u svakodnevicu. Promijenio je naviku kupovanja, obilježio je kulturu - u dobrom i lošem smislu.

Nedugo nakon zalogajnice idem na dobrotvornu priredbu mladih ukrajinskih umjetnika. DJ u velikoj majici s natpisom Led Zeppelina svira ukrajinski neo-folk. Pije se pivo, kreće se u ritmu glazbe i između pjesama se urla „Slava Ukrajini! Smrt neprijateljima!“

Drugi primjer: poznati poljski proizvođač senfa. Odjednom je jedan od njegovih najtraženijih proizvoda, „ruski senf“ nestao s polica trgovina. Više se ne isporučuje, kako se navodi na stranici proizvođača.

I jedna opera Musorgskog je skinuta s programa poljskog nacionalnog kazališta, iz „solidarnosti“ s „herojskom borbom Ukrajinaca za njihovu domovinu“, kako je formulirao intendant kazališta.

Jedan ugledan liberalni spisatelj svoje sljedbenike na društvenim mrežama poučava kako su „Rusi“ ubojice i silovatelji. Tko se ustručava to priznati ili pokušava diferencirati, njega se proglašava idiotom.

Na koncu se jedan ugledni i napredni novinar dao navesti da gotovo svakodnevno objavljuje video snimke aktualnih ratnih zbivanja. Tu se ispaljuje granata i iz jednog ruskog tenka se dižu vatra i dim. Snimke su popraćene marcijalnom glazbom, ponekad tek s veselom pjesmicom i uz komentar „dobra vijest“.

Simptomatično je da se ne „slave“ samo pripadnici regularnih vojnih snaga Ukrajine, nego i pripadnici dragovoljačkih jedinica čiji su politički stavovi još donedavno bili odvratni novinarima.

„Ne slažem se, ali...“

Na mnogim drugim mjestima u svijetu sam vidio ratove koji su postali dijelovi svakodnevice i kulture. Još prije nekih dvadesetak godina za vrijeme mojih prvih putovanja u Libanon sam primijetio naljepnicu na automobilskim prozorima. Pokazuju naoružanu osobu u herojskoj pozi, sa strojnicom u jednoj i zastavom zloglasne Stranke Božje (Hezbolah) u drugoj ruci. Kad sam o tome pitao vozače tih automobila, odgovor je glasio: ne moram se slagati s političkim viđenjima te stranke, ali oni se ipak bore za slobodu zemlje.

Isto tako se sjećam rukom šivane lutke u narodnoj nošnji s kalašnjikovom od pliša u ruci u meksičkom San Christobal de las Casas. U doba dok su društvene mreže još jedva imale nekakvog utjecaja te su se lutke prodavale u mreži lokalnih trgovina, gdje ih se moglo dobiti zajedno s DVD-om Zapatista pod Subcomandante Macusom.

Jug Libanona i južni Meksiko su samo dvije od brojnih regija svijeta koje već desetljećima žive u sjenci rata i nasilja. Jer ratovi koji su postali svakodnevica i koji su ušli u kulturu se veoma teško mogu okončati. Kad je nasilje među nama, ono se nezaustavljivo širi. Svi se navikavamo na sukob i učimo živjeti s njim. Istovremeno se tu javlja opasnost da će se on produžiti i intenzivirati. S ratom koji je ušao u svakodnevicu ne prijeti samo Ukrajini loša sudbina.

Stanislav Stan Strasburger je spisatelj i kulturni djelatnik. Njegov posljednji roman „Trgovac pričama“ je 2018. objavljen na njemačkom. Autor je rođen u Varšavi i naizmjence živi u Berlinu, Varšavi i raznim gradovima Mediterana.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu