Puls mladih Jugoistočne Europe: Hrvati posebice pesimistični

Kako žive, šta ih brine i pokreće, i čemu se nadaju - pitala je Zaklada Friedrich Ebert skoro 9.000 mladih od 14 do 29 godina iz dvanaest zemalja regije Jugoistočne Europe: Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Sjeverne Makedonije, Albanije, Turske, kao i članica EU-a - Hrvatske, Slovenije, Rumunjske, Bugarske i Grčke.

Ako bi se izvještaj na preko stotinu stranica sveo na nekoliko rečenica, onda bi to bile sljedeće: mladima je najvažnija ekonomska stabilnost. Mnogi su spremni da za ostvarenje tog cilja žrtvuju i neka građanska prava. Razlike u stavovima između mladih muškaraca i žena se povećavaju, dok neravnopravnost spolova na štetu žena još uvijek postoji u više oblasti. A prema mišljenju mladih, u najveće probleme u vlastitoj zemlji spada korupcija.

U odnosu na prethodno istraživanje (2018.) ove zaklade bliske SPD-u, značajno je porastao strah od rata, nasilja i bolesti. To ne čudi, imajući u vidu da se u međuvremenu dogodila pandemija korone, da su izbili ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku. Za razliku od svojih vršnjaka u Zapadnoj Europi, mladi iz regije su manje zainteresirani za politiku, i nisu pretjerano zabrinuti zbog klimatskih promjena.

U studiji je također konstatirano da mladi u jugoistočnoj Europi postaju sve tolerantniji prema LGBTQ+ zajednici, ali i da smatraju da ta zajednica ima „previše" prava.

Perspektiva pridruživanja EU-u potiče optimizam među mladima u mnogim zemljama koje nisu članice tog saveza, dok je pesimizam među mladima u zemljama-članicama EU-a visok – i nastavlja rasti.

Evo detaljnije nekih rezultata studije, s posebnim akcentom na Hrvatsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu te Crnu Goru. U ovim zemljama je pesimizam svugdje porastao, ali posebice drastično u Hrvatskoj: dok je u prethodnom istraživanju 11,3 posto smatralo da će se situacija u zemlji pogoršati, sada to misli čak 46,1 posto mladih.

Loše ocjene za obrazovanje

Na pitanje u kojoj mjeri su generalno zadovoljni obrazovanjem, u Srbiji, Crnoj Gori i BiH na to je pozitivno odgovorila samo oko četvrtina mladih. U tim zemljama uočljiv je pad zadovoljstva u odnosu na 2018. Nešto zadovoljniji su mladi Hrvati (38,4 posto), i to kontinuirano.

Mladi u regiji prvi put se susreću s korupcijom već tijekom školovanja. Brojke govore same za sebe: od 60 posto mladih u Crnoj Gori, pa sve do 77 posto u BiH smatra da se u njihovoj zemlji ocjene ili ispiti kupuju, odnosno prodaju na sveučilištima.

Strah od nezaposlenosti – iako nije tako crno

Kada se radi o nezaposlenosti, autori studije navode da je stvarna nezaposlenost manja od onoga kako to percipiraju mladi – dakle, tu situaciju vide lošije nego što jeste. Ipak, zabrinjavajuća je rodna razlika u stopi nezaposlenosti: mlade žene češće su nezaposlene nego mladi muškarci.

Strah od nezaposlenosti je dosta prisutan i također je nešto izraženiji kod žena (54 posto) i kod mladih u urbanim sredinama. Ujedno, mladi s višim obrazovanjem češće brinu o nezaposlenosti. Taj strah posebno je raširen u BiH (68 posto).

Što je ključno za zapošljavanje?

Mladi iz gotovo svih zemalja regije smatraju da su veze s ljudima na pozicijama moći i stranačka pripadnost važni faktori za dobivanje posla, posebno u zemljama koje nisu članice EU-a.

Tako u BiH 57 posto i u Srbiji 48 posto mladih smatra da su to ključni faktori. U Crnoj Gori postoji razlika: 34,7 posto smatra da je članstvo u stranci važno, a 44,7 posto smatra da su to veze. U Hrvatskoj su također veze očigledno važnije (54,5 posto) od članstva u stranci (42,1 posto).

Međutim, stručnost u određenoj oblasti također se pokazala kao ključni faktor. U Crnoj Gori to kaže 63,2 posto mladih, u Hrvatskoj skoro 60 posto, u BiH skoro 50 posto, a u Srbiji najmanje – samo 46 posto.

Imati posao, ali nesiguran i ne u struci

Nesigurno i neodgovarajuće zaposlenje prevladava kao oblik rada među mladima. Mnogi su zarobljeni na loše plaćenim poslovima, i iako većina radi na pozicijama koje su u skladu s njihovim formalnim obrazovanjem, postoji primjetan pad ovog trenda u usporedbi s prethodnim istraživanjem.

U Hrvatskoj je udio mladih koji rade na poslu za koji su previše kvalificirani porastao sa 17,5 na 28 posto, što je, pak, najniža stopa u četiri zemlje koje smo ovdje izdvojili. U Srbiji je postotak takvih mladih bio i ostao najveći, iako se jedino tamo smanjio u odnosu na 2018.

Sve popularnije: otići u inozemstvo i vratiti se u domovinu

U svim zemljama regije, bez obzira na to jesu li članice EU-a ili ne, spremnost za migraciju povećana je u odnosu na prethodno istraživanje 2018.

Više od 25 posto mladih u regiji ukazuje izraženu sklonost ka iseljavanju. Pritom postoji velika razlika između zemalja članica EU-a i onih koje to nisu, ali ne i kada se bliže pogledaju rezultati u četiri zemlje koje smo izdvojili. Tako je najveći postotak mladih koji „baš jako, jako" i „srednje" žele da se isele iz zemlje najveći u BiH (68 posto), zatim u Srbiji (58 posto), pa onda u Hrvatskoj (51 posto), dok je najmanji u Crnoj Gori s 48 posto.

U studiji se pravi razlika između migracije za stalno i cirkularne migracije, odnosno kada mladi planiraju vratiti se u svoju domovinu. U zemljama članicama EU-a cirkularna migracija popularnija je nego u zemljama koje nisu članice, ali i tamo taj oblik migracije postaje sve češći.

S druge strane, broj mladih koji teže trajnom preseljenju opada. Ekonomski i politički razlozi glavni su motivi za trajno preseljenje, dok akademski i kulturni razlozi potiču kratkoročne boravke u inozemstvu.

Podrška demokraciji opada – jak vođa nije za odbacivanje

Iako većina mladih i dalje podržava demokratske vrijednosti, povjerenje u demokraciju značajno je opalo. Paradoksalno je da je skoro polovica mladih koji, kako kažu, snažno podržavaju demokraciju, otvorena za ideju jakog autoritarnog vođe. Imajući u vidu Srbiju, BiH, Hrvatsku i Crnu Goru, takav vođa se najviše odobrava u Crnoj Gori i BiH.

Autoritarne tendencije u cijeloj regiji ogledaju se i u tome što bi se 35 posto ispitanika odreklo građanskih prava za viši životni standard, dok 40 posto smatra da bi građanska prava ponekad trebalo ograničiti u interesu sigurnosti.

Etno-nacionalizam – kontra multietničke zajednice

Iako je generalno u opadanju, etno-nacionalizam ostaje široko rasprostranjen, posebice među mladim muškarcima. To je jedna od najvećih prijetnji demokracijama u regiji. Termin „etno-nacionalizam" odnosi se na oblike nacionalizma koji etničku pripadnost i etničke veze smatraju ključnim komponentama shvaćanja i doživljaja „nacije".

Do statistički značajnog porasta etno-nacionalizma došlo je u Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori (s 2,4 na 2,6) i Sloveniji, dok je u Turskoj, Albaniji i na Kosovu ostao na visokoj razini (3,3) . U Srbiji je etno-nacionalizam konstantan na vrijednosti 2,6, dok je u Hrvatskoj 2,7, a u BiH je značajno opao i s ocjenom 2,1 najmanji je od četiri zemlje koje smo izdvojili u ovom tekstu.