Protivnici eura su postali politička snaga

Već prve izjave Tima Soinija, lidera stranke "Pravi Finci" nakon što se praktično svaki peti birač u Finskoj odlučio podržati njegov program, bile su usmjerene protiv zajedničke europske valute i solidarnosti s zemljama koje su zapale u poteškoće. "Do sada smo bili previše slabi prema Europi. To se mora promijeniti", izjavio je Soini i dodao kako se više "ne može prihvatiti" da Finska "plaća za greške drugih".

Utoliko je i već dogovorena pomoć Portugalu u znaku pitanja: "Naravno da će tu morati biti promjena", izjavio je Soini čija će stranka gotovo izvjesno sudjelovati u budućoj vladi Finske. Problem jest da su mnoge zemlje Europske unije već ratificirale mjere pomoći Portugalu, ali ne i parlament Finske. Ta bi zemlja trebala u paketu jamstva sudjelovati s oko 1,4 milijardi eura, ali ishod glasovanja u finskom parlamentu je sada i više nego neizvjestan. S druge strane, da bi taj paket uopće stupio na snagu, trebaju ga prihvatiti sve zemlje, a ako bi se htjela poštedjeti samo Finska - i s tim se moraju složiti sve ostale zemlje. Stoga su novi pregovori sasvim izvjesni, a u njima se može očekivati potpuno drugi i mnogo "tvrđi" stav Helsinkija.

"Pravi Finci" su u predizbornim obećanjima išli i korak dalje: izjavama kako je sve povezano s Europom ujedno povezano i s problemima, najavljivali su i istupanje iz zajedničke europske valute. Kada je o tome riječ, financijski stručnjaci su mnogo manje skloni vjerovati riječima Soinija. Ne samo zato jer, prema postojećim ugovorima o pristupu Europskoj uniji - i s izuzetkom Velike Britanije i Danske, preuzimanje eura nije neka čast niti dobit, nego obveza koja se mora ispuniti - prije ili kasnije. Pravi razlog zbog kojega ne treba shvaćati toliko ozbiljno te prijetnje jest činjenica kako je upravo Finska zemlja koja ima itekako koristi i od članstva u europskoj obitelji - i od zajedničke valute.

Ako se "običnog" građanina pita što zna o gospodarstvu Finske, odgovor će vjerojatno zvučati "To je Nokia i nešto malo ostatka". Već je i taj telekomunikacijski div, prema legendi koja kruži u krugovima gospodarstvenika, nastao političkom odlukom i zaključkom skandinavski pragmatičnog "brain-poola" Finske. Ona je tamo još u osamdesetima od bivšeg proizvođača papira i guma za bicikle otvorila put rođenju tvrtke čiji mobilni telefoni zvone po čitavoj planeti. Već i Nokiji bi zatvaranje u maleno, finsko tržište bio golemi udarac kakav teško da može željeti politička stranka koja se zalaže za nacionalne interese.

A kada već Nokiji trebaju i euro i slobodno tržište Europe, to vrijedi i za čitavu ostalu industriju Finske. Jer odgovor kako je finsko gospodarstvo isto što i Nokija ipak nije točan: njezina strojogradnja uživa svjetski ugled, tu je i drvna industrija, mada se Finska tradicionalno pažljivo odnosi prema svojim šumama. Ta zemlja ima i rudnih bogatstava, ali više od 60% BDP-a Finske ovisi o - uslužnim djelatnostima.

Prije svega je turizam grana koja se sve više širi i od koje Finska ubire sve više prihoda. Golema većina turista rado dolazi u Finsku jer su iz Europe i imaju zajedničku, europsku valutu. Finska se nije odlučila na euro iz nekakvog prestiža ili iz brzopletosti. Mudre glave Finske su, osim izrazito izvozne orijentacije te zemlje, imale još jedan argument za europsku valutu: energiju. Finska praktično nema svojih energenata i na zajedničkom tržištu je puno lakše osigurati energente za vlastito stanovništvo.

Ali dok nije teško naći razloge da Finska zadrži euro, "Pravi Finci" i Timo Soini su glasove birača privukli i tvrdnjama kako "južnjake" Europe koji su uveli euro iako nisu u stanju voditi discipliniranu fiskalnu politiku, treba "pustiti da propadnu". To svakako može zvučati privlačno uspješnim Fincima, ali ni u Europskoj središnjoj banci nisu posve sigurni da znaju - kako se to uopće može izvesti. Jer preuzimanjem zajedničke valute - pa čak i odlukom nacionalnog parlamenta o paritetu s eurom, nacionalne središnje banke praktično gube svoje glavne zadaće i sve glavne fiskalne odluke se donose u Frankfurtu, a ne u nacionalnim metropolama.

Tako se može reći kako ovo sigurno nije prva gospodarska kriza kroz koju prolazi Grčka - i ostale PIIGS države, ali je Atena prije eura imala još jednu mogućnost osim snižavanja plaća učiteljima i davanja ostavke smetlarima: inflaciju. Doduše, neki ekonomisti inflaciju zovu i "kolektivnom pljačkom" jer se time svima poništava dio vrijednosti novca kojeg imaju.

Ali grčka drahma nipošto nije uživala ugled stabilne valute pa je tako Atena i mogla izbjeći bolne i politički opasne mjere štednje. S eurom je ta mogućnost nestala, ali se pojavio problem na koji Europa još uvijek traži odgovor: kako do stabilne zajedničke valute gdje "uspješni" u Europi neće toliko plaćati za tuđe greške? S novom vladom u Helsinkiju, gdje bi "Pravi Finci" mogli biti koalicijski partneri, ta potraga će postati još mukotrpnija.

Autor: A. Šubić (dpa, AFP, Reuters)