Privođenje šefa "Cap Anamura" podiglo prašinu u Njemačkoj

Odiseja 37 izbjeglica koji su brodom njemačke humanitarne organizacije "Cap Anamur" stigli na Siciliju se nastavlja - i njihova sudbina je još uvijek nepoznata. Da li su oni stigli iz ratom zahvaćenog Sudana ili iz neke druge - možda nešto sigurnije ali ne manje siromašne države Afrike, formalno je pitanje ali koje je sve više u sjenci pitanja, koliko je organizacija "Cap Anamur" i njen šef Elias Bierdel tek pomogao nevoljnicima na moru ili je svojim postupkom izazvao Europu i prije svega Italiju da otvoreno pokaže što misli o izbjeglicama. Jer oni su nakon tri tjedna - po svemu sudeći - u sabirnom logoru gdje čekaju progon, ali Elias Bierdel je optužen da je aktivno pomogao njihov ilegalan dolazak u Italiju i nalazi se, zajedno sa kapetanom broda i prvim časnikom u talijanskom pritvoru. Jer za taj prijestup u Italiji bi mogao biti osuđen i na 12 godina zatvora.

Taj incident je stoga dodatno zahladio odnose Berlina i Rima. Jer baš kao što Italija ne želi da se pretvori u "meki trbuh" Europe u koji se slijeva rijeka izbjeglica, tako je činjenica da je šef organizacije "Cap Anamur" u talijanskom zatvoru šokirala mnoge u Njemačkoj. Jer nije lako objasniti, kakav ugled ova organizacija ima u ovoj zemlji: početak njene djelatnosti vezan je uz nemirna vremena nakon kraja rata u Vijetnamu kada su na tisuće ljudi pokušavali sa svim što koliko-toliko plovi po moru naći utočište iz Vijetnama u okolnim državama. A te države - kao i čitava svjetska javnost - radije je gledala na drugu stranu dok su njihove orahove ljuske tonule i odvlačile te nevoljnike u smrt ili dok su ih napadali gusari, pljačkali ono malo što su uspjeli pokupiti sa sobom i praktično nekažnjeno ubijali.

Njemački novinar Rupert Neudeck nije želio samo tako prepustiti te jadnike njihovoj sudbini. Doduše, već je tada u Parizu osnovana akciona skupina koja je težila nebirokratskoj pomoći tim nevoljnicima a Neudeck je odlučio sličnu organizaciju osnovati i u Njemačkoj. Ne na kraju jer je i samom Neudecku sudbina tih "boat peoplea" bila itekako poznata: on je rođen u Gdanjsku - to jest tadašnjem Danzigu i njegova obitelj sa tada šestogodišnjim Rupertom je za dlaku propustila ukrcati se na putnički brod "Wilhelm Gustlof" koji je stanovništvo grada evakuirao od nadolazeće Crvene Armije. No upravo je "Wilhelm Gustlof" potopljen sovjetskim torpedom i sa sobom je u ledeno Sjeverno more odnio na tisuće nevoljnika.

1979. Neudeck osniva komitet "Brod za Vijetnam" kojem se priključuju mnoga ugledna imena - na primjer i nobelovac Heinrich Böll - sa ogromnim uspjehom: u samo prva tri dana sakupljeno je preko milijun maraka pomoći sa kojim je iznajmljen prvi brod koji je sakupljao izbjeglice pred obalom Vijetnama pa je tako spašeno preko 10.000 ljudi, a na tisuće su dobili liječničku pomoć već na brodu. Upravo taj prvi brod - zvao se "Cap Anamur" - dao je naziv čitavoj organizaciji i to su ime nosili svi brodovi, uključujući i ovog posljednjeg koji je pristao na Siciliji.

Jer Robert Neudeck je osoba koja ne bježi od izazova: njega čak i lijevi i inače njemu naklonjen list "Tageszeitung" naziva "osobom do nepodnošljivosti spremnom na pomoć". On sam sebe naziva "humanističkim radikalom" a mnogo govori i njegov životopis: po maturi upisao je pravo ali visoki ideali koje je sam sebi postavio odvode ga na teološki fakultet u Paderbornu. No kada je tamo vidio kako tek - citiramo - "mirno i opušteno vježbaju služenje svete mise", odlučio se na - kako opisuje Neudeck - "radikalnu skupinu, jezuite, jurišnike Pape" a dobrovoljno mrcvarenje vlastitog tijela i duše kod isusovaca su ga skoro odvele u bolesničku postelju. Na koncu napušta i jezuite, studira filozofiju, sociologiju i germanistiku, ženi se i počinje se baviti novinarskim radom. No žar i energija sa kojim se bacio na taj zadatak u katoličkom radio-dopisničkom centru u Kölnu veoma brzo ga je koštala stalnog radnog mjesta i 1977. počinje na "Deutschlandfunku" gdje ostaje i nakon što je sa "Cap Anamurom" stekao svjetsku slavu, osnivajući izbjegličke logore, gradeći kuće, škole i bolnice od Angole i Afganistana pa do Hrvatske, Kosova i sada Iraka.

Sa jedne strane, "Cap Anamour" koji prima milijune eura donacija - gotovo isključivo građana - možda jest skupina idealista koji se ne mogu pomiriti da čak i ugledne međunarodne humanitarne organizacije smatraju uspjehom ako samo 10% donacija stigne do onih kojima je potrebna - a 9 desetina nestane putem ili je proguta vlastita birokracija organizacije. Cap Anamour je doista bio vođen iz jedne kuhinje u Westfaliji - ali u svom djelovanju i Neudeck i njegova organizacija stekli su i mnogo neprijatelja. A njihovi prigovori nisu baš uvijek niti bili bez osnova: samom Neudecku se prigovaralo carski način upravljanja djelatnostima organizacije gdje svatko mora slušati što on kaže iako su doslovce svi praktično dobrovoljci sa 1100 eura bruto-plaće mjesečno i često rade u ne samo opasnim nego i u - na primjer za liječnike nemogućim uvijetima. Prigovori su se čuli i kako Cap Anamur pomaže - zbog ne osobito uspješnog projekta zlostavljanih žena na otoku Pagu u Hrvatskoj Neudeck se godinama povlačio po sudu sa listom "Focus" koji je objavio tu priču ali već je simptomatična priča sa kamionima za odvoz smeća za Kosovo. Neudeck je vidio kako su srbi sa Kosova odvezli baš sve kamione, u Njemačkoj je kupio nekoliko desetaka rabljenih i bez puno priče ih je poslao na Kosovo. Dakako - Neudeck je ipak novinar koji zna što je za medij "priča" - tu su bile i kamere, ali kamioni su stigli - ne i rezervni dijelovi do kojih je kosovskim smetlarima bilo praktično nemoguće doći. Ukratko, već za par mjeseci je većina tih kamiona bila raskomadana kako bi se drugi kamioni koliko-toliko osposobili za rad.

Tek nakon 23 godine - i nakon mnogo najava - Rupert Neudeck doista je 2002 prepustio čelo "Cap Anamura" Elias Bierdeleu, također bivšem novinaru "Westdeutsche Allgemeine Zeitunga" koji je izvještavao i sa područja bivše Jugoslavije. Upravo tamo je i on počeo svoj rad za Cap Anamur a ovaj najnoviji potez spašavanja 37 izbjeglica sa Sredozemlja svojevrsni je povratak ove organizacije izvornim poduhvatima. Jer Sredozemlje je more kojeg mnogi pokušavaju prijeći kako bi našli sreću u bogatoj Europi - ali također mnogi pronalaze smrt u olupinama pod turskom, libanonskom ili čijom već zastavom. I opet - svi prije gledaju u slovo zakona nego kako tim ljudima pomoći.

Tako je i ovaj put u Italiji: policija je privela Bierdela jer smatra kako je brod Cap Anamur prošao teritorijalne vode Malte. Stoga, po pravilu Europske Unije, već je tamo trebao tim osobama dati pravo zatražiti azil. Kažemo "tim osobama" jer je veoma sporno da li su oni doista iz pokrajne Darfur u Somaliji u kojoj bjesni građanski rat i o kojoj se trenutno toliko priča. Callogero Micchicke, zastupnik zelenih u regionalnom parlamentu Sicilije čak ne smatra da je to presudno: "To su izbjeglice koje su pobjegli od rata u Centralnoj Africi: u Sudanu, Čadu, Nigeriji. Oni ne mogu nazad. Pokazali su im kartu Afrike i rečeno im je da pokažu prstom odakle potječu. Većina od njih nisu uopće znali što je taj papir jer još nikad u životu nisu vidjeli zemljopisnu kartu."

No iako su to bez ikakve sumnje nevoljnici kojima treba pomoć, čuju se i sumnje kako je čitava ta akcija spašavanja inscenirana - ne na kraju, na palubi broda je i televizijska ekipa ARD-a. Opet se oglasio Rupert Neudeck i tvrdi - ne, to nije predstava jer Cap Anamur ima dovoljno sredstava i bez da mora priređivati predstave. Čak i u Berlinu, je optužba kako je novi šef Cap Anamura zapravo švercer ljudima izazvala žestoke reakcije: "Poznajem Elias Bierdela kako veoma angažiranog čovjeka koji se zalaže za humanost i za druge ljude. Takvog čovjeka proglasiti kriminalcem, to ne smatram prihvatljivim i stoga zahtjevam njegovo oslobađanje."

izjavila je njemačka ministrica za razvoj Heidemarie Wieczorek-Zeul. Za sutra je više njemačkih organizacija najavilo prosvjede pred policijom na Siciliji a talijanska vlada - iako je upravo Italija najčešći cilj izbjeglica - doduše želi istjerati pravdu pod svaku cijenu, ali ipak nije baš sklona do kraja zamutiti odnose. Sam brod humanitarne organizacije "Cap Anamur" prvo je proglašen konfisciranim. Danas je stigla vijest - ne, brod nije konfisciran nego je samo zadržan zbog istrage.