Presuda od koje strahuju Facebook i Google

Znate li gdje Facebook, Google ili Twitter pohranjuju Vaše podatke? Glupo pitanje? Da, ali samo ako uzmemo u obzir tehničku stranu interneta. Zahvaljujući globalnim tehničkim standardima i brzim internetskim vezama, praktički je svejedno jesu li podaci njemačkih ili hrvatskih korisnika pohranjeni u Njemačkoj ili Hrvatskoj ili na serverima u Skandinaviji, Irskoj ili u SAD-u. Za tren oka podaci prevale i nekoliko desetaka tisuća kilometara. Lijepi novi svijet interneta.

Stvarno lijep? Ne, kažu oni koji se bave zaštitom podataka. Njima već duže vrijeme smeta činjenica da se uz pomoć tehnike bez problema može zaobići odredbe o zaštiti podataka. Odlučujuće je gdje su oni pohranjeni i gdje ih se analizira, a ponuđači poput Facebooka ili Googlea u pravilu biraju (za njih) najpovoljnije rješenje. Podatke iz svih zemalja pohranjuje se u domovini tih ponuđača, u SAD-u. I time podliježu američkim odredbama o zaštiti podataka. A one su puno “mekše” od europskih pravila. Osim toga tako i američke tajne službe kao NSA imaju jednostavniji pristup tim podacima.

"Safe Harbor" – 15 godina zablude?

Do sada su politika i vlasti uglavnom zatvarale oči pred takvim stanjem. Pretvaralo se kao da su europsko i američko pravo o zaštiti podataka ekvivalentna. "Safe Harbor" – "sigurna luka", tako se zove sporazum sklopljen prije 15 godina o protoku podataka između SAD-a i zemalja članica Europske unije (EU), a kojim je za internetske koncerne totalno pojednostavljen protok podataka između SAD-a i zemalja EU-a.

Taj bi sporazum sad mogao „pokopati“ Sud Europske unije. Nezavisni odvjetnik Yves Bot je već prije dva tjedna objavio svoje mišljenje o ovom pitanju. On zaključuje da u SAD-u nema dovoljne zaštite osobnih podataka europskih građana. Bot kritizira prije svega nadzor od strane američkih tajnih službi. Njegovo mišljenje nije obvezujuće za sud prilikom donošenja presude, ali ga suci većinom slijede. Ukoliko to bude tako i u ovom slučaju, ponajprije bi se Facebook, Twitter ili Google (a i ostale kompanije) mogle naći pred velikim problemima.

Kakva će biti reakcija američkih tvrtki?

Ta bi poduzeća imala nekoliko mogućnosti za reakciju na takvu presudu. Mogli bi se odlučiti za strogo pridržavanje novih pravila, što znači da bi se pobrinuli da se podatke europskih korisnika doista pohranjuje u Europi. To je moguće, Facebook je primjerice svoje europske poslove ionako „prebacio“ svojoj europskoj „kćerki“ u Irskoj, koja je formalno nadležna za sve podatke europskih korisnika Facebooka.

Doduše, moralo bi se reprogramirati veliki dio tehnike kako bi se spriječilo da se korisničke podatke pohranjuje u SAD-u. Facebook bi si mogao i olakšati život odlukom o formalnom povlačenju iz Europe u kombinaciji s pozivom korisnicima da koriste američke stranice koncerna. U konačnici bi to moglo dovesti do obračuna s Europskom komisijom, jer bi u tom slučaju EU morao intervenirati kako bi zaštitio podatke europskih korisnika.

Tko će izvući kraću slamku?

Facebook bi mogao od svojih korisnika zatražiti i da „potpišu“ da su suglasni s pohranjivanjem njihovih osobnih podataka u SAD-u. Tko to ne bude htio učiniti, ubuduće ne bi ni imao pristup Facebooku. Obzirom na sve veći broj očito ovisnika o Facebooku za koje je katastrofa kada zbog “pada” stranice nekoliko minuta nemaju pristup svom korisničkom računu na Facebooku, za američki bi koncern to vjerojatno bilo najjednostavnije rješenje. Dakle zbogom Facebooku za njemačke ili hrvatske korisnike? U tom bi slučaju bijes građana pogodio prije Europsku komisiju nego američko poduzeće i njegovu praksu slabe zaštite osobnih podataka.