100811 Jugendgewalt Frankreich

Goreći automobili, agresivna mladež. Tako su izgledala predgrađa francuskih gradova 2005. Povod nemira bila je, slično kao i ovih najnovijih u Engleskoj, pogibija dvojice mladića koji su bježali pred policijom. Nakon smirivanja situacije francuska vlada je tada najavila značajne promjene u socijalno ugroženim predgrađima. Šest godina kasnije se za stanovnike jednog od pariških predgrađa, Clichy sous Bois, nije mnogo promijenilo.

Odsječeni od svijeta

Tko iz središta Pariza želi stići u Clichy sous Bois pred sobom ima dug put. Iz podzemne prvo treba presjesti u gradsku željeznicu i na kraju u autobus. U ovom betonskom naselju prema službenim podacima živi oko 30.000 stanovnika. Gotovo tri četvrtine njih raspolaže s manje od 800 eura mjesečno. To u jednom od najskupljih gradova na svijetu nije mnogo. No siromaštvo, kako kaže dogradonačelnik Abdelali Meziane, nije najveći problem: "Mi smo u potpunosti odsječeni. Tko želi studirati ili raditi u Parizu ili jednostavno sudjelovati u kulturnom životu grada, njemu je potrebno sat i pol da dođe do središta. Sat i pol za 15 kilometara! Kad je gužva još i mnogo više."

Pečat otkriva sve

Izići iz Clichy sous Boisa je teško i to ne samo u prometnom smislu. Molba za zaposlenje s poštanskim brojem ovog predgrađa često automatski završava u košu. Tko ovdje živi, živi s pečatom na čelu, bez izgleda za promjene. Ovakvo stanje izaziva bijes i frustracije što se osjetilo u listopadu 2005. kada su tjednima u mnogim francuskim predgrađima gorjeli automobili i zgrade, pljačkane trgovine napadani policajci. Krajnji ishod: troje mrtvih, stotine ozlijeđenih i tisuće traumatiziranih stanovnika. Njima je tadašnji ministar unutarnjih poslova i današnji predsjednik Nicolas Sarkozy obećao čišćenje ulica od "bagre". "Stanovnicima je dosta ovog ološa, mi ćemo ih od njega osloboditi".

Policijski sat i drastično povećanje broja policajaca su ugušili nerede. Nakon što je postao francuski predsjednik Sarkozy je građanima predgrađa obećao tzv. "Plan nade". Na početku je, kako kaže Meziane, nade zaista i bilo. "Od novca koji smo dobili obnovili smo stare oronule zgrade i pretvorili u nove stanove. I 2005. uništeni sportski centar smo obnovili tim novcem."

Premalo sadržaja

No, ove investicije su bile premale i osim toga nisu bile ulagane svugdje gdje je to bilo nužno. Jer čemu služi nova policijska stanica kada nema zavoda za zapošljavanje, kulturnog centra i slobodnih aktivnosti. „Ja imam jedan band ali ne znam gdje bih s njim mogao vježbati.“ „Moja kći bi trebala odrastati negdje drugdje. Clichy sous Bois ima loš imidž, gotovo je nemoguće pronaći posao.“ „Mladi su prepušteni sami sebi i pokušavaju na sumnjiv način doći do novca. Nakon toga dolazi do sukoba s policijom i stvar se lako otme kontroli kao 2005. ili danas u Tottenhamu“, svjedoče stanovnici Clichy sous Boisa.

2007. i 2010. su u Francuskoj također iznova gorjeli automobili i trgovine. Nezaposlenost među mladima je ponovno porasla na preko 40 posto. Dogradonačelnik Meziane se bori za vraćanje svakodnevici u Clichy sous Boisu ali nije pretjerani optimist. "Ako se sad još i financijska kriza pogorša i država sutra kaže: žao nam je ali zbog krize vam ne možemo više davati novac, tada će situacija u Balieus ponovno postati neizdrživa. Mi smo još daleko od normale."

Autor: Julia Borutta (N. Kreizer)
Odg. urednik: Anto Janković