„Potrebna nam je nova strategija za Rome“

DW: Predrasuda prema Sintima i Romima ima diljem Europe i  Njemačka nije iznimka. Vi ste više puta osuđivali te predrasude i upozoravali na sve veći rasizam, osobito u ovoj pandemiji korone. Jesu li Sinti i Romi sad još više stigmatizirani i gurani na rub društva?

Romani Rose: Osobito nas brine razvoj u istočnoj Europi, jer desničarski ekstremisti i njihovi ideolozi sve više potiču predrasude prema manjinama i tako ih se još više stigmatizira i marginalizira. A to je posebno opasno u doba krize. Postoje predrasude kako su Romi prijenosnici zaraze i kako su Romi potencijalna opasnost.

Kad izbiju epidemije ljudi često traže krivca: u istočnoj i jugoistočnoj Europi – u Rumunjskoj, Bugarskoj, na zapadnom Balkanu, ali i u Mađarskoj ili Slovačkoj – često su Romi ti koji se optužuju za širenje bolesti Kovid-19. Ima li toga i u Njemačkoj?

Rose: Naravno i u Njemačkoj ima sve više rasizma. Ali postoji putem medija osjetljiva javnost, a i demokratska politika je svjesna svoje odgovornosti i tako i postupa. Naravno da je i ovdje bilo incidenata. Ako smijem tako već na početku reći: u 600, 700 godina povijesti su Sinti i Romi – baš kao i Židovi – uvijek su smatrani krivcem za sve nedaće koje su zadesile čitavo društvo. A ta predrasuda, ta stigmatizacija je uvijek našu manjinu ograničavala od društva. Moramo konačno utvrditi dvije činjenice: prvo, u Europi postoji povijest našeg naroda koja traje barem 600, 700 godina. Mi smo građani država u kojima živimo stoljećima. I drugo, na temelju tih dubokih predrasuda koja su vladala stoljećima moramo i u slučaju naše manjine priznati tu netrpeljivost prema Romima i Sintima. Moramo se suočiti sa tim fenomenom i društveno i znanstveno kako bi se odgovorno mogli tome suprotstaviti.

Vratimo se središnjoj i jugoistočnoj Europi: tamo mnogi Romi žive u velikom siromaštvu i često nemaju pristupa niti osnovnim higijenskim mjerama. Osim toga, zbog ograničenja uvedenih za suzbijanje pandemije mnogi nisu u mogućnosti niti nastaviti svoju borbu za preživljavanjem sakupljanjem otpada za reciklažu ili staklene i plastične ambalaže. Kako se može pomoći u toj mjeri zapostavljenoj skupini?

Rose: Prije svega tu treba činiti razliku: postoje takozvana siromašna geta u kojima nema nikakve infrastrukture. Tu je nadležna svaka pojedina država. Ali također bih upozorio i na tu lažnu predrasudu kako u toj manjini ima više slučajeva korone. Uvjeti rada su za Rome već i zbog nedostatka infrastrukture, mnogo teži nego za ostatak stanovništva. Nezaposlenost je viša i ljudi moraju nekako preživjeti, poljoprivredom ako je moguće ili da sakupljanjem ambalaže. To imamo ovdje i u Nemačkoj. To rade umirovljenici jer ne mogu preživjeti od svojih mirovina. Ali ima i mnogo Roma koji rade svoj posao, koji ne žive u takvim getima siromaštva i nisu već time izloženi stigmatizaciji i koji se na prvi pogled ne smatraju pripadnikom manjine.

Teško stanje Roma u jugoistočnoj Europi vladalo je i prije izbijanja pandemije. Bilo je čitav niz nacionalnih i europskih inicijativa i projekta, mnogo se raspravljalo o inkluziji, o integraciji Roma. Nešto je provedeno, ali u mnogim regijama se ništa nije promijenilo i stanje mnogih ljudi je izuzetno teško. Treba li Europa nova, zajednička strategija za Rome? Može li tu nešto učiniti i Centralno vijeće njemačkih Sintija i Roma - već i u skorom predsjedanju Njemačke EU?

Rose: Upravo to vidimo kao našu zadaću. Razgovaramo i sa njemačkom vladom i ministarstvom vanjskih poslova. Njemačka preuzima predsjedavanje Vijećem i želimo da Njemačka tu pošalje signal baš zato jer je ovo bila država koja je 1933. do 1945. bila primjer nečovječnosti prema našoj manjini. Savezna Republika Njemačka je (sad) uzor za Europu u odnosu prema našoj manjini. Potrebna nam je strategija za Rome i u drugim zemljama nam je potrebna veća medijska pažnja. Znamo kako u mnogim zemljama vlada korupcija, kako se doduše traže sredstva za poboljšanje infrastrukture, izgradnju naselja i tako dalje, ali i kako u tek rijetkim izuzecima taj novac dospije do Roma. U nekim zemljama se vide prvi znakovi promjena, ali mislim kako to nije dovoljno. Potrebna nam je strategija, potreban nam je koncept i Njemačka bi tu trebala poslati poruku. Naravno da odgovornost i nadležnost ostaje na svakoj pojedinoj državi.

Kako njemačko Vijeće Roma može pomoći Romima u srednjoj i jugoistočnoj Europi u ovoj krizi sa koronom?

Rose: Mislim kako je osnovno da i Romi budu svjesni kako su građani zemalja u kojoj žive stoljećima. Zemlje Istočne Europe prihvatile su naše vrijednosti Zapadne Europe, što sadrži i slobodu medija, slobodu pojedinca, demokratska prava, pravnu državu. Romi imaju pravo na te privilegije i tu im treba država i društvo pomoći u ispunjenju tih prava. A mi možemo podržati Rome u njihovim traženjima građanskih prava u njihovim domovinama. Tu u Zapadnoj Europi, u Njemačkoj imamo pozitivnih iskustava. Centralno vijeće njemačkih Sintija i Roma, naš Dokumentacijski centar, mnoge regionalne i pokrajinske organizacije su postale su ravnopravni partneri u dijalogu s njemačkom politikom. Mnogo toga je postignuto što si nismo mogli niti zamisliti prije četrdeset godina.