Posvađani i bez orijentacije

Martin Schulz je izazvao kaos u SPD-u. Nekadašnji mesija najveću štetu napravio je na samom kraju, pred odlazak. On i njegov najuži krug suradnika dogovorili su se oko nasljednika i to je kao diktat nametnuto stranci. Ionako bijesnu bazu SPD-a to je još više naljutilo. Onome tko je slušao Schulza dok javnosti predstavlja nasljednicu Andreu Nahles, sigurno mu je ponestalo daha. Način na koji je Schulz obznanio smjenu na vrhu stranke, od izbora 47-godišnje šefice zastupničkog kluba SPD-a u Bundestagu na izvanrednom kongresu socijaldemokrata načinilo je puku formalnost.

Narediti nešto SPD-u? S vrha? Upravo u trenutku kada je nepovjerenje između baze i stranačkog vodstva dostiglo do sada neslućene razmjere? Što je to spopalo Schulza i Andreu Nahles? Onaj tko ima imalo pojma o SPD-u i raspoloženju u toj stranci – a to se od njih dvoje moglo očekivati, morao je da zna što će se dogoditi. Strankom se rukovodi drugačije.

Što im bi?

Naravno da se nameće pretpostavka da je Andrea Nahles iskoristila povoljan trenutak kako bi stvari dovela pred svršen čin i sebi osigurala funkciju šefice SPD-a. Schulz je vjerojatno postupao s najboljom namjerom, vidjevši u šefici zastupničkog kluba SPD-a ženu koja je u stanju popuniti prijeteći vakuum vlasti u stranci. Pa ipak, njih dvoje se preračunalo, i ostaje da se vidi jesu li time umanjili izglede Andree Nahles da postane prva žena na vrhu Socijaldemokratske stranke Njemačke.

Doduše šahovski potez vrha SPD-a da, umjesto Andree Nahles do izvanrednog kongresa stranke koji se održava 22. travnja postavi Olafa Scholza da privremeno obavlja funkciju predsjednika stranke, trebalo je doprinijeti tome da se situacija opusti. Ali i pored toga, u SPD-u gori. I to samo sedam dana pred odluku članstva stranka o koalicijskom sporazumu s demokršćanima Angele Merkel. Ako se na kongresu budu oslobodila duga nakupljana frustracija i ako nitko više ne bude pričao o sadržaju koalicijskog sporazuma, nego se samo bude psovalo zbog načina donošenja kadrovskih odluka, onda je to nešto što ne služi interesima socijaldemokrata.

Može li gore?

Posvađani, bez orijentacije i u slobodnom padu – tako se može opisati SPD na početku 2018. godine. Prema aktualnom istraživanju javnog mnijenja, u ovom trenutku bi manje od 17 posto birača u Njemačkoj dalo svoj glas toj stranci. SPD bi tako prestala biti „narodna stranka". Samo je jedan posto glasova deli od Alternative za Njemačku (AfD) – kakva je to samo drama. Najprije se pojavi stranka Ljevica pa SPD-u uzme dio glasova, onda demokršćani (CDU) okupiraju većinu socijalnih tema, a na kraju se pojave desničarski populisti i preuzmu preostale tradicionalno socijaldemokratske sadržaje.

Kako će se postaviti Andrea Nahles? Nju već zovu „Trümmerfrau", ( od Trümmer-ruševine, što je naziv za žene koje su nakon Drugog svjetskog rata raščišćivale ruševine po njemačkim gradovima, op.red). Ona mora obnoviti stranku onako kako su Njemice obnavljale razorene gradove nakon Drugog svjetskog rata. Sigurno da Andrea Nahles nije tako zamišljala svoj uspon na vrh stranke – ta bivša predsjednica pomlatka SPD-a, glavna tajnica stranke, ministarica, šefica zastupničkog kluba... Sve to djeluje kao strelovita karijera – što bi moglo tako i biti ako Andreu Nahles zaista izaberu za predsjednicu SPD-a.

Stranka ju zapravo voli

Ona je tri puta sudjelovala u smjenama šefova SPD-a, zna kako se vuku konci, „od malena" je naučila kako se vodi politika i bori za vlast. Ali upravo to je ono zbog čega mnogi u SPD-u – oni koji žele novi početak – sumnjičavo gledaju na Andreu Nahles. Zar ona nije dio establišmenta, a time i onog rukovodstva prema kojem stranka gaji duboko nepovjerenje? Andrea Nahles će sljedećih tjedana morati pokazati je li u stanju ujediniti stranku. Koji ju je zapravo vole, ali ona ipak ne može biti sigurna da će biti izabrana. Osim toga, tu je već i jedna protukandidatkinja – gradonačelnica Flensburga Simone Lange.

Ali Andrea Nahles je veliki borac. To je oduvijek bila. A predsjedavanje SPD-u je funkcija na koju je odavno ciljala. Tko zna, možda se povijest zaista ponavlja. Zar nije jedna žena pre 18 godina isto tako nastupila kao „Trümmerfrau" kako bi izvukla svoju stranku iz tada neviđenog kaosa? Žena čiji je šef stranke (isto tako) u veljači podnio ostavku, da bi ona potom (isto tako) u travnju bila izabrana za šeficu? Pet godina nakon toga Angela Merkel – predsjednica CDU-a – postala je, kao što znamo, njemačka kancelarka.