Postoji li raskol EU-a na istok i zapad?

Sporovi oko vladavine prava, pravima LGBT zajednice ili migracijama – vladajuća politika u nekim istočnoeuropskim zemljama proturječi temeljnim europskim vrijednostima. Raste zabrinutost zbog mogućeg raskola u EU-u. 

Ljetos je francuski predsjednik Macron konstatirao da se problemi Europske unije s pojedinim istočnoeuropskim zemljama ne mogu svesti na spor s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom već da je problem mnogo dublji. Macron je to nazvao fundamentalnim istočno-zapadnim europskim raskolom. A prilikom nedavnog posjeta novog njemačkog kancelara Olafa Scholza Varšavi izgleda da se ta dijagnoza potvrdila. Njega su dočekali plakati na kojima su on i njegova prethodnica Angela Merkel stavljeni u isti niz s Adolfom Hitlerom i nacističkim ministrom propagande Josephom Goebbelsom. I optužilo se Njemačku za „bezakonje", jer Poljskoj navodno ne želi platiti ratnu odštetu. To su bile otvorene provokacije.

Koliko su jedinstvene „iliberalne snage"?

Kada je ljetos populist Janez Janša kao premijer Slovenije preuzeo predsjedavanje Vijećem EU-a, neki analitičari su bili krajnje zabrinuti. Janša Viktora Orbana naziva prijateljem, vrijeđa novinare posredstvom Twittera i voli provokacije. Odmah na početku slovenskog predsjedavanja najvažnijim tijelom Europske unije Janša se pobrinuo za novi skandal, jer je na fotografijama sudaca koje ne voli foto-montažom nacrtao metu. Poslije toga se ponašao uglavnom neupadljivo. Ali Janša je bio na Orbanovoj strani u sporu između Bruxellesa i Budimpešte u vezi s jednim zakonom koji diskriminira homoseksualnost, kao i na strani Varšave u sporu oko poljskog razgrađivanja pravne države. „Smatram da je ukupno držanje ove alijanse antieuropsko. Ima naznaka da oni uspostavljaju neku vrstu nove Željezne zavjese", kaže Marko Milosavljević, profesor na katedri za novinarstvo Sveučilišta u Ljubljani. Ipak, Janšina manjinska vlada ne sjedi baš čvrsto u sedlu. Narednog proljeća su izbori na kojima oporba računa da ima dobre izglede na uspjeh.

I nedavni izbori u Pragu su pokazali da populisti mogu biti smijenjeni. Andrej Babiš je smijenjen kao premijer i novu većinu čini široka proeuropska koalicija. I u Bugarskoj je u trećem pokušaju na vlast došla proeuropska vlada, a u Rumunjskoj socijaldemokrati, koji vladaju u koaliciji s antieuropskim snagama, nisu uspjeli proširiti svoju bazu.

Stefan Lehne, politolog iz zaklade Carnegie Europe, smatra zbog toga da se kriza EU-a uglavnom svodi na Poljsku i Mađarsku, i „nije karakteristična za cijelu regiju". On zato ne smatra da se može govoriti o pogoršavanju odnosa između istoka i zapada Europske unije. Dodaje da bi fondovi za obnovu mogli odigrati pozitivnu ulogu protiv produbljivanja podjela.

Mađarska kao kolovođa

Kada je sredinom prosinca predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joe Biden održao svoj samit demokratskih političara, predstavnici Mađarske nisu bili pozvani. Time je Budimpešta svrstana u „otpadničke režime". Mađarska oporba je to upotrijebila za napade na Viktora Orbana. Oporbeni vođa Peter Marki-Zay je rekao da „međunarodna zajednica Orbana tretira kao neki virus". On je dodao da je Orban dugo i naporno na tome radio, razvijajući odnose s Kinom, Rusijom i Azerbajdžanom.

Orban otvoreno zagovara „iliberalnu demokraciju" u koju spada stalna kulturološka borba protiv vrijednosti koje prevladavaju u EU-u. „Mi smo liberalnu demokraciju koja doživljava brodolom zamijenili kršćanskom demokracijom 21. stoljeća, a ona kao ciljeve ima tradiciju i sigurnost", objasnio je Orban. Strateška greška njemačkih demokršćana je to što su godinama omogućavali Orbanu izgradnju njegovog autoritarnog sustava pod pokroviteljstvom zajednice europskih konzervativnih stranaka, najjačeg zastupničkog kluba u Europskom parlamentu. Orban je iza njihovih leđa pretvorio Mađarsku u „kidnapiranu državu", razarajući slobodu medija i neovisnost pravosuđa, institucionalnu sigurnost i slobodu civilnog društva. Nezaustavljiva poplava državne propagande trebala bi osigurati indoktrinaciju stanovništva i opravdati taj način vladavine. U Budimpeštu rado dolaze populisti iz cijelog svijeta, iz Francuske Marine Le Pen, iż SAD-a Mike Pence.

Prijeti li izlazak Poljske iz EU-a?

Poljski predstavnici su, za razliku od mađarskih, dobili pozivnicu od američkog predsjednika Bidena za sudjelovanje na njegovom skupu u prosincu. Je li autokratsko preuređenje države tamo manje uznapredovalo nego u Mađarskoj? Vladajuća poljska stranka Pravo i pravda od osvajanja vlasti 2015. kopira prepoznatljiv mađarski model. Suzbijaju se medijske slobode, podriva se neovisno pravosuđe, vodi se borba protiv prava homoseksualaca i abortusa, uz naglašeni nacionalizam.

Ali veliki sukob s Bruxellesom je izbio u listopadu kada je poljski Ustavni sud presudio da su poljski zakoni iznad zakona Europske unije. Time je Varšava indirektno postavila pitanje ostanka Poljske u EU-u. Jaroslaw Kaczynski je to odmah demantirao, a proeuropske demonstracije u Poljskoj su pokazale da javnost još uvijek nije „dovedena na liniju" onako kako bi to htjela vladajuća stranka.

Europski sud je u međuvremenu donio presude protiv načina izbora poljskih ustavnih sudaca i promjene u zakonima o sudstvu koje podrivaju neovisnost pravosuđa. Ova najviša sudska instanca u EU-u sa sjedištem u Luksemburgu kaznila je Poljsku s milijun eura dnevno, jer poljska vlada ne želi ukinuti uvedena pravila.

Možda pomogne financijski pritisak

„Iluzorno je vjerovati da se demokracija i vladavina prava mogu nametnuti iz Bruxellesa", rekao je Stefan Lehne i dodao da je to jedino moguće na demokratskim izborima. On kaže da ima nade jer su i u Poljskoj i u Mađarskoj glavni gradovi u međuvremenu u rukama oporbe, a u Mađarskoj postoji uvjerljiv kandidat oporbe Marki-Zay, čiji izgledi da pobijedi Orbana u anketama ne izgledaju loše.

Lehne se zalaže da europske pravne sankcije prerastu u financijske. „Najveći adut je pristup Fondu za obnovu", kaže on i dodaje da novac neće teći iz Bruxellesa u Varšavu od sredine naredne godine, jer tvrdolinijaši iz ministarstva pravosuđa u Varšavi blokiraju svaki kompromis. A u Mađarskoj Orban ne želi ništa mijenjati uoči izbora.

Unatoč izvjesnom optimizmu u pogledu djelovanja financijskog pritiska, ovaj politolog vidi i „znatnu opasnost" od eskalacije spora. Poljska bi, prema njemu, mogla uvesti protumjere blokiranja drugih prihvaćenih europskih zakona i propisa, recimo na području borbe protiv klimatskih promjena. I tada bi „EU imao veliki problem", kaže Lehne. Prema njegovoj procjeni, trenutno se nalazimo u „interesantnoj fazi između eskalacije i izvjesnih kompromisa, koji bi cijelu stvar mogli dovesti do deeskalacije". Izgleda da je ucjenjivački potencijal na obje strane značajan.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu