Posljedice slučaja Gurlitt

Cornelius Gurlitt je umro u svibnju ove godine i oporučno svoju zbirku ostavio Muzeju umjetnosti u Bernu. Muzej još nije odlučio hoće li prihvatiti to nasljedstvo. Za odluku ima vremena do 7. prosinca. Mjesto gdje se sada nalaze umjetnine nije poznato, no izvršitelj Gurlittove oporuke Stephan Brock ističe da su slike na sigurnom, te da je dio njih već i restauriran: "Umjetnost će biti uljepšana, tako da svi imamo nešto od toga kada možda ponovo bude izložena." Brock je uvjeren da muzej neće odbiti nasljedstvo spornih umjetnina.

Schagall, Monet, Renoir i Picasso - tko ne bi slike tih umjetnika izložio u svom muzeju ili čak objesio na zid u svom dnevnom boravku? No kome pripadaju slike koje je Cornelius Gurlitt godinama skrivao u svom stanu u Münchenu i kući u Salzburgu? Njegov otac Hidlebrand Gurlitt je za vrijeme nacionalsocijalističkog režima u Njemačkoj bio jedan od četiri poznata trgovca umjetninama koji su u cijeloj Europi i okupiranim područjima kupovali i plijenili umjetnička djela za planirani "Führerov muzej" u Linzu u Austriji.

Pitanje podrijetla

Slučaj Gurlitt ponovo je u središte pozornosti doveo pitanje: koje umjetnine je nacionalsocijalistički režim nelegalno oduzeo vlasnicima tako da moraju biti vraćene? Upravo se tim pitanjem bavi i muzej Kunsthalle u Bremenu. Već tri godine prije nego što je pronađeno Gurlittovo blago ova je kuća počela detaljno preispitivati svoj fundus kako bi utvrdila jesu li neke od umjetnina stečene na nelegalan način. I Zemaljski muzej pokrajine Baden-Württemberg i Hamburški muzej za umjetnost i obrt ispituju podrijetlo svojih umjetnina koje su stečene u razdoblju između 1933. i 1945. godine. No u raspravi koja je pokrenuta nakon otkrivanja Gurlittovih slika muzeji su tvrdili da im za ispitivanje nedostaje novca i stručnjaka.

"Nijedan muzej sada ne može reći da nema osoblja kako bi istražio jesu li i u njegovom fundusu djela koja je nacionalsocijalistički režim oteo njihovim vlasnicima", izjavila je glavna tajnica Kulturne zaklade pokrajina Isabel Pfeiffer-Poensgen. Njemačka vlada je reagirala na kritike, prije svega iz inozemstva, i povećala sredstva za ispitivanje podrijetla umjetnina u Njemačkoj sa četiri na šest milijuna eura. 1. siječnja 2015. u Magdeburgu će s radom početi "Njemački centar za izgubljena kulturna dobra" koji će poticati i povezati pretraživanje muzeja, arhiva i knjižnica. Bi li se to dogodilo i da nije bilo slučaja Gurlitt? Vjerojatno ne tako brzo, priznaje Isabel Pfeiffer-Poensgen.

Obveza vraćanja oduzetih slika

Christian Fuhrmeister iz Središnjeg instituta za povijest umjetnosti u Münchenu smatra da bi ispitivanje podrijetla umjetničkih djela stečenih u doba Hitlerove vladavine moglo biti uspješno u prvom redu ako bi se provelo u suradnji sa sveučilištima: "Moramo mladim studentima dati oruđe kako bi ubuduće mogli uspješno raditi na istraživanju podrijetla umjetnina." On kaže da trenutačno na njemačkom govornom području ima samo 200 stručnjaka koji se time bave.

O još otvorenim pitanjima vezanim uz zbirku Gurlitt i dalje se brine stručna skupina "Schwabinger Kunstfund" pod vodstvom Ingeborg Berggreen-Merkel. Tim je do sada utvrdio da su dvije slike nezakonito oduzete vlasnicima: "Žena koja sjedi" Henrija Matissea i "Dva jahača na plaži" Maxa Liebermanna. Kritičarima je to premalo, a potencijalni vlasnici umjetnina prigovaraju da se postupak utvrđivanja podrijetla odvija daleko od očiju javnosti. "Tim gospođe Berggreen-Merkel je pod velikim pritiskom, sve točno preispituje i želi dobro obaviti svoj posao", odgovara izvršitelj oporuke Stephan Brock. Navodno je osam slika oteto vlasnicima. To su nakon Gurlittove smrti objavili njegovi odvjetnici. Kada će pravi vlasnici napokon dobiti svog Matissea i Liebermanna, nije poznato. Najprije se mora utvrditi tko su zakoniti nasljednici.

Cornelius Gurlitt je već prije svoje smrti u svibnju 2014. potpisao ugovor s njemačkom vladom i saveznom pokrajinom Bavarskom kojim se obvezao da će vlasnicima vratiti sva djela koja su njihovim obiteljima oduzeta za vrijeme nacionalsocijalizma. Bavarsko Ministarstvo pravosuđa je istaknulo da taj ugovor obvezuje i Gurlittove nasljednike, svejedno bio to na kraju muzej u Bernu ili neki njegov rođak.