Popusti za novinare

Afera oko njemačkog predsjednika Christiana Wulffa, koja je kulminirala njegovom ostavkom, zahuktala se nakon što je otkriveno da je predsjednik u odlasku na ovoj ili onoj funkciji koristio popuste i povlastice koji su bili isključivo plod njegovog političkog položaja. No i novinari koji su Wulffu zbog ovakvog ponašanja tjednima bili za petama uživaju u popustima o kojima obični smrtnici mogu samo sanjati.

Od automobila do naočala

Tko u Njemačkoj namjerava kupiti automobil, avionsku kartu ili čak i novi televizor, često može profitirati ako pokaže svoju novinsku iskaznicu. Popusti za predstavnike sedme sile posljednjih godina su doživjeli renesansu. Vlasniku dragocjenog "Presseausweisa" nude se mnogi privlačni popusti: u prosjeku 15 posto kod kupovine novog automobila, 30 posto kod mnogih zrakoplovnih kompanija, u pravilu 10 posto prilikom bukiranja hotela, a o besplatnim ulascima u muzeje i galerije da se i ne govori. Malo skromnije povlastice imaju novinari u Hrvatskoj, ali i oni ih uživaju; recimo pri kupnji karte kod Jadrolinije (30 posto) ili Hrvatskih željeznica (također 30 posto). Lista povlastica je, barem u Njemačkoj, nepregledna i mnogi se u međuvremenu pitaju: koja je zapravo svrha davanja posebnih uvjeta novinarima recimo, pri kupnji naočala ili odijela? Odgovor vjerojatno leži u kalkulaciji tvrtke koja novinaru daje popust da će o istoj tvrtki i njezinom proizvodu pisati povoljno što je najbolja reklama koja se može zamisliti. Dakle popust za novinare se doživljava kao dobra investicija u reklamu i PR. Eksplozija popusta uslijedila je nakon što se 2001. promijenio zakon o popustima, pa tako novinari nisu dobivali popust samo na robu i usluge koje su usko povezane s obavljanjem novinarskog posla nego i robu i usluge u privatnom segmentu.

Maženje novinara

Mnogi popusti i povlastice imaju smisla. Kada novinar recimo treba izvještavati o nekoj kazališnoj predstavi ili recenzirati neku knjigu, pravilo je da knjigu dobije besplatno isto kao i karte za kazalište. No, koja je svrha novinarskog popusta za novi Audi ili Panasonicov TV prijemnik? Ili kada jedan proizvođač automobila desetke izabranih novinara pozove na predstavljanje novog modela u hotel s 5 zvjezdica u Dubaiju te im (a često i njihovoj pratnji) život zasladi letom u poslovnom razredu? Pritom se prezentacija isto tako mogla obaviti u Njemačkoj, u mnogo skromnijem obliku. Povlašteni novinar teško može potpuno objektivno pisati o proizvodu tvrtke koja mu priušti nešto što si sam nikada ne bi mogao priuštiti.

Nespojivo sa strukom

Pravnik Njemačke udruge novnira (DJV) Benno H. Pöppelmann je stoga jako sumnjičav prema fenomenu popusta za novinare. "Novinari bi popuste trebali koristiti samo u iznimnim slučajevima i to isključivo u profesionalne svrhe", kaže Pöppelmann.

I moralni kodeks Njemačkog medijskog vijeća je vrlo jasan. Pod stavkom 15 se navodi da "uživanje povlastica koje bi mogle utjecati na slobodu donošenja odluka nije spojivo s ugledom, neovisnošću i javnom obvezom medija".

Izgleda da su do sličnog zaključka došle i neke tvrtke koje su donedavno velikodušno davale popuste predstavnicima medija. Tako su Njemačke željeznice nedavno ukinule popust na svoju kartu "Bahn 50" čiji korisnik ima pravo na popust od 50 posto. Za obične smrtnike ta je karta stajala oko 200 eura, za novinare je bila upola jeftinija. Isto tako su i neke zrakoplovne kompanije poput Germanwingsa, nakon nekog vremena, ukinule popuste za novinare. A i tržište je učinilo svoje. I dok je još prije deset godina, u vrijeme kada su masovni popusti i atraktivne ponude među prodavačima automobila predstavljali iznimku, novinarski popust od 15 posto značio veliku uštedu, danas taj popust više nema previše smisla s obzirom da se odnosi isključivo na cijenu po cjeniku određenu od prodavača. Međutim po toj cijeni gotovo niti jedan trgovac automobilima više ne prodaje svoju robu nego i "običnim" kupcima daje popuste koji su često veći od 15 posto.

Autori: Dirk Kaufmann/Nenad Kreizer

Odg. ur.: Dunja Dragojević