'Poludio bih kad bi ubili i mog prijatelja'

"Iskreno rečeno, mislim da se to može dogoditi i ovdje", kaže nam 21 godišnji Jamall Morris dok čeka svoj autobus opušteno naslonjen na stup rasvjete. "Toliko toga se događa u zemlji, o tome mnogi ništa ne znaju." Ali on dobro zna: "To je rasizam i to je tužno."

Jamall živi u Detroitu, na stotine kilometara udaljenom od sada žalosno poznatog predgrađa St. Louisa, Fergusona. Oba ta grada imaju mnoge sličnosti, i jedan i drugi su u dubokoj gospodarskoj krizi i u oba su većina stanovništva Afroamerikanci. U Detroitu je to gotovo 83% od oko 800 tisuća stanovnika te bivše automobilske metropole, kud i kamo više nego u St. Louisu.

"Dati primjer"

Pljačke, prosvjedi i sukobi s policijom: Jamall Morris je siguran da i u Detroitu može doći do eksplozije nasilja. "Prilično nas je mnogo mladih na ulicama. To se može dogoditi svugdje, pogotovo ovdje, u gradu s toliko tamnoputih stanovnika." Bez ikakvih primisli smatra kako su prosvjednici u Fergusonu u pravu: "Oni žele dati primjer, žele pravdu".

Previše često su bili izloženi zlostavljanju policije i to se odnosi i na Detroit. I tamo uvijek tinjaju u pozadini, žali se Jamall. U prošlom stoljeću, daleko prije nego što se on rodio, taj grad je već dva puta imao gorkih iskustava s nasiljem i neredima. Posljednji put je to bilo koncem šezdesetih, ali problemi nisu nestali.

I u Detroitu se puca na djecu

Za ovog mladića je sve to davna prošlost, jer uvijek iznova dolazi do novih ubojstava nenaoružanih Afroamerikanaca. "To je možda već osamnaesti put da je neki policajac ubio maloljetnika", kaže Jamall. To se dogodilo i u Detroitu prije nekih četiri mjeseca, bez da je to postala vijest koja se proširila po čitavom planetu.

Ali i tada je u Detroitu bilo prosvjeda, doduše ne tako velikih kao u Fergusonu. "Ne želim da to ode tako daleko da i ja budem pogođen", priznaje Jamall Morris. O Fergusonu jedva da i raspravlja sa svojim prijateljima: "Osobno ne počinjem tu temu, a neke to uopće ne zanima." Ipak, neke, kao i Jamalla to čini tužnim.

Dugo je potrajalo dok nije bio spreman ispričati i nešto o sebi. "Moj život je bila prilična borba. S mojim roditeljima sam više preživljavao nego živio. Onda neko vrijeme uopće nisam imao doma i na kraju me usvojila jedna obitelj." Jamall o svemu govori bez gorčine. Sasvim suprotno od toga, ponosan je da se i u teškim okolnostima uspio izvući. "To sam iskoristio da se očeličim."

Bez posla, bez perspektive

Ali vlastita prošlost ga ne zanima, nego budućnost: "Želim završiti školu, to mi je najvažnije." Ali je frustrirajuće da mnogi mladi, koliko god se trudili, ne mogu naći mjesto za izobrazbu. On je pak neko vrijeme bio na college-u i sad želi studirati na Sveučilištu Michigan.

Jamall ima samo svoju budućnost pred očima i ne želi da ga u tome ometa ni Ferguson niti njegovi prijatelji. "Neki od mojih prijatelja su postali članovima bandi", priznaje. Nije mu lako objasniti, što to znači: "Kad si u bandi, onda imaš posla s oružjem i nasiljem. Ne samo u vlastitoj bandi, nego i protiv drugih skupina mladih Afroamerikanaca ili Latina." A to onda znači i kriminal: "U nekim dijelovima grada je stopa kriminala pravo ludilo", priznaje mladić.

Čak i ako su mu to bili prijatelji u djetinjstvu, sada se drži podalje od njih. "Ja ne želim biti sljedeći koji će dobiti metak", priznaje. Ipak ga pitamo, obzirom na Michaela Browna u Fergusonu, što bi bilo i kako bi reagirao da se to dogodi nekom njegovom prijatelju u Detroitu?

Tu onda ipak čak i njegove ambicije za budućnost padaju u sjenku i na njihovo mjesto dolazi okrutna svakodnevnica: "Čovječe, to bi me pogodilo. Ne želim to reći u mikrofon, ali ako bi se to dogodilo nekom mom prijatelju, onda bih i ja izašao na ulicu. Bio bih izvan sebe."