Poljski problem s antisemitizmom

Prva reakcija nakon što je desničarski ekstremistički zastupnik Grzegorz Braun aparatom za gašenje požara 12. prosinca izvršio napad na ceremoniji Hanuke u poljskom parlamentu Sejmu bila je glasna i jasna. Članovi svih stranaka su se pokazali šokirani. Braun je isključen sa sastanka, izrečena je novčana kazna, piše tagesschau, portal njemačkog javnog servisa ARD.

No i druga reakcija je također bila jasna: u roku od nekoliko sati pristiglo je više od 11.000 eura donacija - za Grzegorza Brauna kako bi mogao platiti kaznu.

Antisemitizam kao tradicija

Antisemitizam ima podršku i tradiciju u Poljskoj. Četiri dana kasnije, 16. prosinca, obilježava se, uglavnom nezapaženo od medija, posebna godišnjica: pre 101 godinu, prvi predsjednik Poljske nakon stjecanja nezavisnosti, Gabriel Narutowicz, ubijen je nakon samo pet dana na funkciji. Poljska desnica ga je prethodno oklevetala kao „kandidata Židova”.

Michał Bilewicz, šef Centra za istraživanje predrasuda na Sveučilištu u Varšavi, kaže da oko 40 posto ljudi u Poljskoj vjeruje da „Židovi kuju zavjeru iza kulisa kako bi stekli moć nad financijskim institucijama, svijetom kulture i politike".

„Usporedno istraživanje Europske agencije za temeljna prava pokazuje da je priroda antisemitizma drugačija u istočnoj i zapadnoj Europi", kaže Bilewicz. „U istočnoj Europi je on puno čvršće povezan s ekstremnom desnicom, u zapadnoj je posebno povezan s ekstremnom ljevicom i muslimanskim grupama".

Poljaci su razočarali Židove tijekom rata

Pored drevnih i modernih priča o zavjerama, Bilewicz vidi i jednu posebnu karakteristiku: sekundarni antisemitizam, trivijalizaciju ili čak negiranje zločina nad Židovima, a svega toga ima i u poljskoj politici.

Barbara Engelking istraživačica Holokausta, na godišnjicu pobune u Varšavskom getu u travnju ove godine u jednom je intervjuu rekla: Iako su mnogi Poljaci pomagali Židovima u to vrijeme, bilo je i mnogo denuncijanata. „Židovi su bili izuzetno razočarani Poljacima tijekom rata. Znali su šta mogu očekivati od Nijemaca. Odnosi s Poljacima su bili mnogo kompliciraniji", rekla je Engelking.

Tadašnja poljska vlada stranke PiS reagirala je ogorčeno. Poljaci su, prema njihovom narativu, bili žrtve i heroji, a ni u kom slučaju počinioci ili suradnici Nijemaca. Poljski konzervativni nacionalisti PiS-a nisu trpjeli ni da se konstatira činjenica da su i susjedi Poljaci pravili pogrome u Jedvabneu ili Kielceu. Engelking su žestoko napali i od tada se ona rijetko pojavljuje u javnosti.

Poljska vlada je 2018. čak pokušala donijeti zakon koji bi proglasio krivičnim djelom kada se tvrdi da su Poljaci bili suučesnici u zločinima nad Židovima u Drugom svjetskom ratu. Odnosi između Izraela i Poljske su - između ostalog i zbog toga - napeti sve do danas.

Židovi kao žrtveni jarac

Poljska je doživjela veliki val antisemitizma 1968. godine. Vladislav Gomulka, tadašnji generalni sekretar Poljske komunističke partije, u maloj židovskoj zajednici koja je preživjela holokaust pronalazi žrtvenog jarca za studentske proteste u zemlji.

„Neki od studentske omladine židovskog porijekla ili nacionalnosti bili su aktivno uključeni u te događaje. Roditelji mnogih od ovih studenata zauzimaju manje-više odgovorne i visoke funkcije u našoj državi", rekao je Gomulka.

Procjenjuje se da je 13.000 Židova tada napustilo Poljsku. I tada je bilo dosta slučajeva denuncijacije, često radi vlastite koristi. A zvaničan narativ još uvek nije samokritičan: za to nisu bili krivi Poljaci, već komunistička vlast koju im je nametnula Moskva.

dr (tagesschau)