Münster i politička zloupotreba zločina
10. travnja 2018
Strah je, kažu, loš savjetnik. Možda ga je baš zbog toga tako jednostavno koristiti u politici. Prije svega strah od terorističkih napada. Tragičan događaj u Münsteru je pokazao da se politički instrumentalizirati može i amok psihički oboljele osoba, a da se ne radi o terorističkom napadu.
Kao prvo, za obitelji žrtava koje je Jens R. uletivši kombijem u masu odveo u smrt nema razlike jesu li izgubili život u nesreći, napadu ili tragičnom činu jednog samoubilački nastrojenog čovjeka.
Potreba za pažnjom
Tužno je, međutim, ali istinito da je politički gledano velika razlika je li ovaj napad proizašao iz nekog ideološkog programa ili je možda njime pozornost javnosti htjela privući neka opskurna teroristička grupa. Kad se radi o terorističkom napadu, onda se politički pogon prebacuje u krizni modus. Onda se kritično gleda na policiju i snage sigurnosti. Oni koji i inače traže više sredstava za snage sigurnosti i strože zakone dolaze na svoje. A često i oni koji vole pod generalnu sumnju stavljati jednu čitavu skupinu stanovnika, na primjer strance i muslimane.
Kada netko očito namjerno uleti u masu ljudi, kao što je to bilo u Nici u srpnju 2016., u prosincu iste godine u Berlinu i u travnju 2017. u Londonu, onda nije ni čudo da ljudi odmah pomisli da se radi o islamistički motiviranom napadu. A upravo tako nešto se dogodilo prošle subote u Münsteru.
List Rheinische Post je na svom portalu u 16:05 napisao "Napad u Münsteru - troje mrtvih", i time je bio jedan od prvih medija koji je javio što se dogodilo. Samo pet minuta ranije je njemačka novinska agencija dpa javila da je došlo do amoka i tek u 16:29 su imali prvu vijest. Ona je bila formulirana vrlo trezveno i bez uporabe riječi tipa teror ili napad.
Prebrzi rituali
U politici se pak - na žalost - brzo pribjegava uvježbanim ritualima: savezni predsjednik, kancelarka, više ministara su se oglasili izražavajući šok i nevjericu, i to u trenutku kada se još skoro ništa nije znalo o samom počinitelju. Prometna nesreća s istoim tragičnom bilancom sigurno ne bi izazvala ni približno toliku pozornost.
Desnopopulistička zastupnica AFD-a u Bundestagu, Beatrix von Storch je ekstremno brzo reagirala i već u 16:39 objavila tweet kako iza ovog napada može stajati samo neki migrant. I krivnju prebacila na saveznu kancelarku Angelu Merkel zbog njezine izbjegličke politike.
Kada se nešto prije 19 sati ispostavilo da iza napada kombijem na masu u centru Münstera ne stoji neki radikalizirani musliman, već 48-godišnji psihički bolestan Nijemac kod kojeg ništa ne ukazuje na veze s ekstremističkim grupama, bilo vjerskima bilo političkima, mnogim političarama, ali i predstavnicima medija je laknulo.
Oglasio se i Erdogan
ARD-ova posebna emisija Brennpunkt (Žarište), najavljena istu večer je otkazana, doduše bez adektvatnog objašnjenja koji je razlog tome. No, time politička diskusija nije utihnula, a pogotovo ne politička instrumentalizacija ovog tragičnog događaja.
Tu se posebno istaknuo turski predsjednik Erdogan koji očito aludirajući aluziju na napad u Münsteru svom francuskom kolegi Emmanuelu Macronu proučio: "Vidite li što rade teroristi po Njemačkoj? To isto će se dogoditi i u Francuskoj. Tonut ćete sve dok Zapad bude hranio ovakve teroriste", kazao je turski predsjednik u subotu.
Razlog za ovaj Erdoganov napad je to što je Macron nedavno primio predstavnike kurdskih paravojnih organizacija (YPG), a u subotu su Kurdi demonstrirali u Münsteru protiv toga što Turska vodi rat na sjeveru Sirije. Ankara je stoga sumnju bacila na za nju "uobičajene sumnjivce" - Kurde.
A što je sa žrtvama?
Ali, i u Njemačkoj se dobrano podgrijavalo raspoloženje. Čak i kada je postalo jasno da se u Münsteru ne radi o terorističkom napadu, političarka AFD-a von Storch je i dalje huškala svojim tvitovima i govorila o "oponašatelju islamističkog terora". A bijesni i otrovni obračuni AFD-a i njegovih protivnika ušli su u drugu krug. A što je sa spomenom žrtvama? Ništa.
A onda je i predsjednik Središnjeg vijeća muslimana Aiman Mazyek u jednom svom tvitu preuzeo ulogu žrtve žaleći se na "dvostruke standarde" u raspravi o terorizmu. Ako je napadač Nijemac onda se o njemu govori kao o psihičkom bolesniku, kada su napadači muslimani, onda se govori o teroristima. Mazyeku su se mnogi usprotivili ukazujući mu kako se desničarski napadi nazivaju "terorizmom".
No, građanke i građani Münstera su bili za primjer svima. Ostali su mirni i prisebni i pružali pomoć i utjehu tamo gdje treba. Ali, dojam koji ostaje je da su emocije povezane sa strahom i terorom sila koju mnogi žele iskoristi za vlastite ciljeve.