Saro-Wiwa Erbe
10. listopada 2011
Oglas
Svake godine, 10. listopada, svijet obilježava Međunarodni dan protiv smrtne kazne. Inicijativu je 2002. pokrenula akcijska udruga odvjetnika, nevladinih organizacija i lokalnih i regionalnih dužnosnika, a svima im je cilj bio - ukidanje smrtne kazne u cijelom svijetu. U Europi još samo Bjelorusija primjenjuje ovu drastičnu mjeru, u Kini se svake godine izvrši najveći broj smrtnih kazni, no koliki je točan njihov broj, kineski dužnosnici pomno skrivaju. "Nitko ne smije biti osuđen na smrtnu kaznu ili biti pogubljen". To stoji u članku 2 Povelje o temeljnim pravima Europske unije. U pojedinim državama SAD-a, smrtna se kazna i dalje primjenjuje nad osuđenim kriminalcima. U nedemokratskim režimima, ova je vrsta kažnjavanja dobro došla vlastodršcima da se lako riješe svojih političkih protivnika.
Za pravo svog naroda
Tako je prije točno 16 godina, 10. listopada 1995., tadašnji vojni režim u Nigeriji objesio devet boraca za ljudska prava. Jedan od njih je bio pjesnik Ken-Saro-Wiwa. Taj se aktivist tada bio zalagao za preraspodjelu prihoda iz naftnih izvora u korist lokalnog stanovništva. Njegov je cilj bio nenasilna borba za pravdu. Tijekom sudskog procesa, koji je kasnije obilježen kao farsa, devetorica aktivista osuđeni su na smrt. Zapravo je vojni diktator Sani Abacha želio ugušiti otpor iskorištavanju naftnih izvora u delti rijeke Nigera. Saro-Wiwa i njegovi suborci su potakli pripadnike svog plemena Ogoni da pruže otpor velikim naftnim koncernima koji su crpili naftu u delti Nigera .
Od kraja 50-ih godina prošlog stoljeća, Nigerija je iskorištavala svoje naftne izvore pod bijednim uvjetima koji su uništavali okoliš. Na međunarodnoj razini je otpor u području delte Nigera postao poznat početkom devedesetih nakon ustanka plemena Ogoni. Vođa otpora Saro-Wiwa zalagao se još za nenasilni otpor, no nakon njegova pogubljenja, zbog teških represivnih mjera vojnog režima, nova generacija se odlučila za oružanu borbu. U području delte Nigera mira nema.
Kad je Ken Saro-Wiwa u ranu zoru 10. listopada 1995. zajedno s još osmoricom svojih kolega bio obješen, svijet je reagirao sa zaprepaštenjem. Vojna hunta Sanija Abache ovim pogubljenjem nije samo ušutkala jednog pjesnika, već i borca za prava pripadnika plemena Ogoni, jedne od oko 250 etničkih skupina u Nigeriji. U svom posljednjem intervjuu Ken Saro-Wiwa je kazao: "Jednostavno sam bio nezadovoljan stanjem u zemlji Ogoni. Iako sam bio još jako mlad, bilo mi je jasno da narod Ogoni ni najmanje ne profitira od naftnog bogatstva. I počeo sam o tome pisati. Znao sam da naši interesi u računicama velikih jednostavno ništa ne znače."
Shell i njegovi interesi
Ken Saro-Wiwa je tvrdio da tisuće kilometara naftnih cijevi uništavaju nekoć plodno obalno područje, da otrovni plinovi, otvorene bušotine i okrutno iseljavanje domovinu Ogoni naroda pretvaraju u mjesečevu površinu. Da šume izumiru a siromaštvo ljudi ne poznaje granice. on se sam početkom devedesetih pridružio Pokretu za opstanak plemena Ogoni (MOSOP). Režimu se ne sviđa njegova borba protiv iskorištavanja naftnih polja, na kojima je prvenstveno prisutan naftni koncern Shell. Kena Saro-Wiwu i njegove kolege linčuju bez pravog procesa. Suci su kasnije pismeno priznali da su bili potkupljeni.
Pisac Wolle Soyinka, koji je bio dobar prijatelj pogubljenog pjesnika, s gorčinom govori i o ulozi naftnih koncerna u iskorištavanju njegove zemlje: "Nedavno sam posjetio Oloibiri. Tamo je Shell sredinom pedesetih godina postavio prvi naftovod. To mi je slomilo srce! Oloibiri je selo potpuno onečišćeno naftom, voda je zatrovana, ljudi su strašno siromašni. U redu, Shell je tu i tamo postavio poneku školu i malu bolnicu, ali to je da se čovjek počne smijati od muke. To je skandalozno. I kad mi danas jedan menadžer kaže da je bogatstvo koje su odande iznijeli bilo vraćeno natrag u drugoj formi te da je nešto učinjeno za tamošnje stanovništvo, to je onda toliko cinično da to ne možete ozbiljno shvatiti."
I stoga dobitnik Nobelove nagrade za književnost Wole Soyinka u najmanju ruku ima razumijevanja za pobunjenike koji se nazivaju nasljednicima Kena Saro-Wiwe, i koji su kao Pokret za oslobađanje delte Nigera MEND državi objavili "totalni rat".
Autor: Alexander Göbel/ S. Kobešćak
Odg. ur.: A. Šubić
Oglas