1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Plava točka u crvenoj Nebraski

22. rujna 2024

U Nebraski će većina ljudi vjerojatno glasati za Trumpa. Ipak, jedan elektorski glas bi mogao pripasti Harris - i odlučiti o izborima. Jedan bračni par je „sasvim slučajno“ izazvao pokret u prilog Kamale Harris.

https://p.dw.com/p/4koI5
Stolice s bijelim naslonom sa simbolom demokratske stranke
Hoće li plava boja odlučitiFoto: Nathan Howard/Sipa USA/picture alliance

U SAD je plava boja boja demokrata, dok je crvena simbol republikanaca. Ispred svoje garaže u Omahi, Jason Brown spreja plavu točku na bijeli karton. I tako više puta. Kao šablonu koristi odsječenu kantu.

Prije gotovo četiri tjedana, on i njegova supruga Ruth napravili su prvu takvu ploču i postavili ju ispred kuće, kao znak da će glasati za Kamalu Harris. A i da pokažu da bi na predsjedničkim izborima u studenom njihov okrug mogao postati mala plava točka u inače crvenoj Nebraski.

Jedan elektorski glas mogao bi biti odlučujući

U gotovo svim saveznim državama SAD-a, primjenjuje se princip „pobjednik uzima sve“. To znači da onaj tko dobije najviše glasova u toj državi dobiva sve tzv. elektorske glasove koji odlučuju o predsjedniku.

Međutim u Nebraski to nije tako - tri od pet elektora ove države određuju se u okruzima. A okrug oko Omahe je dva puta u novijoj povijesti birao demokratu. Jason i Ruth žele ljude podsjetiti na tu činjenicu i ističu: mi u Omahi bismo čak mogli biti odlučujući faktor.

Jer borba između demokrata i republikanca se vodi još samo oko sedam saveznih država. Ako Michigan, Pennsylvania i Wisconsin pripadnu Harris, a Arizona, Georgia, Sjeverna Carolina i Nevada pripadnu Trumpu, onda bi oboje kandidata imali po 269 elektorskih glasova. U tom slučaju bi okrug u kojem žive Ruth i James zaista bio odlučujući faktor.

Nije prošlo ni mjesec dana otkako su njih dvoje postavili svoj prvi znak u svom dvorištu kad je potražnja eksplodirala. „Naš susjed je rekao: 'Cool znak, odakle vam to?' Sve više ljudi je to pitalo“, kaže Ruth. „Hrabro sam naručila 100 kartona. Nisam mislila da ćemo ih se otarasiti! A sada sam upravo naručila još 5.000."

I zaista, dok se vozite ulicama Omahe, vidite mnogo ovih znakova. Ruth i Jason, s dvoje susjeda, sve sami proizvode, na dobrovoljnoj bazi. Jason sa svojom sprejom i odsječenom kantom, njegov susjed Tim sa špricom i drvenom šablonom. Ruth organizira, brine o narudžbama, isporukama i donacijama. Čak je otkazala krstarenje sa svojom 93-godišnjom majkom. „Sada je važnije spašavanje demokracije“, kaže ona, samo se napola u šali.

Žena u smeđem kostimu na pozorniic iza nje američka zastava
Mogao bi odlučiti jedan elektorski glas - Kamala HarrisFoto: Chip Somodevilla/Getty Images

Republikanci imaju drugačiju strategiju

Republikanci također ulažu mnogo energije i novca u okrug Omahe. Otvorili su ured za kampanju u jednom trgovačkom centru. U tom uredu nikom nije dozvoljeno razgovarati s njemačkim novinarima, ali odmah pored je ured republikanskog zastupnika i menadžera kampanje Matthewa Zachera.

„Ploče ne glasaju. Morate navesti ljude da iziđu na birališta. Zato idemo od vrata do vrata. Također će biti mnogo reklama, na TV-u i preko pošte. Na dan izbora, ljudi će ovdje biti zaista siti politike“, kaže on.

Donald Trump i drugi republikanci izvršili su na proljeće pritisak na Nebrasku da promijeni svoje izborne zakone kako bi i tamo vrijedio princip „pobjednik uzima sve“. Ali uzalud.

„Možda će jednog dana biti u muzeju“

Ulica u kojoj se nalazi kuća Braunovih je jedne subote blokirana - oko 400 ljudi se gura između stolova, većina nosi plave majice, plave točke kao bedževe s imenima. Ruth i Jason su pozvali na ovaj skup predizborne kampanje, a zatim su podijelili još transparenata „Plava točka“ „Osjećam toliko nade, toliko radosti“, sja Ruth dok dijeli transparente sa zadnjeg dijela pick-upa: „Ljudi daju jedni drugima toliko energije.

Naravno, ostaje otvorenim hoće li na kraju njihov okrug biti odlučujući. Ali žele učiniti sve kako bi pobijedila Harris. A Jason je sačuvao prvi transparent koji su obojili sprejom i postavili ispred kuće. „To zna“, kaže, „možda će jednog dana završiti u muzeju“.

Kerstin Klein (ARD)