Paragrafima protiv pornića i nasilja

U projekcijskoj dvorani je danas na rasporedu ruski crno-bijeli film koji pokazuje liječnike u jednom japanskom koncentracijskom logoru koji na najgori mogući način zlostavljaju jednu mladu ženu. Čak i oni koji redovito gledaju filmove strave i užasa neke scene ne mogu izdržati. Thomas Salzmann međutim takve prizore gleda svaki dan. Ovaj 33-godišnji pravnik je jedan od ljudi zaduženih za prvu procjenu pojedinih medijskih uradaka za koje se sumnja da bi mogli biti štetni za mladež. Ustanova u kojoj radi ima dugo ime: "Savezna služba za procjenu medija koji ugrožavaju mlade".

Zgrada ove službe nalazi se na periferiji Bonna, gotovo sakrivena između zgrada Agencije za rad i Ministarstva za obitelj. Već više od pola stoljeća ona sastavlja tzv. "Index", odnosno neku vrstu crne liste na koju dospijevaju knjige, ploče, CD-ovi, filmovi, novine i magazini za koje se procjenjuje da bi mogli štetiti djeci i maloljetnim osobama. Tu se prije svega radi primjerice o slučajevima glorificiranja rata, nasilja ili rasizma, odnosno o antisemitskim ili ekstremnim pornografskim sadržajima. Na index dospijevaju ponekad i knjige, ploče ili filmovi s ekstremističkim političkim sadržajima.

Ne radi se o cenzuri

Hoće li neki sadržaj dospjeti na Index ili neće odlučuje tzv. Vijeće dvanaestorice. U njemu sjede ljudi iz svih dijelova društva: nastavnici, socijalni radnici, novinari, predstavnici crkava i različitih strukovnih udruženja i sindikata. Oni taj posao obavljaju na dobrovoljnoj osnovi i najčešće žele ostati anonimni - djelomice i zbog straha od osvete pripadnika ekstremne desnice u zemlji. Naime upravo se nosači slike, zvuka ili teksta s desnoekstremnim sadržajima najčešće nađu na listi.

Pritom je važno naglasiti da se tu ne radi o klasičnoj cenzuri. Za doslovnu i potpunu zabranu nekih sadržaja nadležni su u Njemačkoj sudovi, i ona se izriče samo u slučajevima kada se krše neke odredbe zakona. Sadržaji koji se nađu na Indexu odnosno na tzv. crnoj listi nisu zabranjeni generalno, već je samo zabranjena njihova prodaja osobama mlađima od 18 godina. Punoljetne osobe teorijski ta djela mogu kupiti u trgovinama "ispod police". U praksi, međutim, to se rijetko dešava. Rijetki su dućani koji tu prave razliku - ono što se nađe na listi dobija imidž zabranjenog voća.

Jučer Tarzan, danas Rammstein

Još jedna specifičnost: Služba procjenjuje podobnost samo onih sadržaja koji su već objavljeni. Nakon što im je stigla prijava o eventualnom ugrožavanju mladih, Salzmann i njegovi kolege pregledavaju materijal, i ukoliko su i sami tog mišljenja, sastavljaju izvještaj. Oni procjenjuju pojedina mjesta u filmovima ili ispisuju pojedine stihove pjesama. Svaka se tvrdnja argumenitira, uz svaku se navodi odgovarajući citat zakona. Paragrafima se ide protiv pornića i nasilja.

U toj borbi ponekad se međutim i pretjera. A i ukusi se mijenjaju. Ono što je prije 50 godina bilo procjenjeno kao štetno za mlade, poput primjerice stripova o Tarzanu, danas spada u klasiku pop-kulture. A najpoznatiji suvremeni primjer je stavljanje na listu pjesme "Ich tue dir weh" ("Nanosim ti bol") s najnovijeg albuma "Liebe ist für alle da" njemačke rock-grupe Rammstein. Savezna Služba je ocijenila da je tekst te pjesme sadomazohistički, a Rammstein je na to reagirao tvrdnjom da se tu radi o "malograđanskom shvaćanju umjetnosti". Trenutno se na Indexu sadržaja koji se smatraju štetnima za mlade nalazi 7.000 naslova.

Autor: Monika Griebeler/Z. Arbutina

Odg. ur.: Andrea Jung-Grimm