Ozbiljna su i lažna upozorenja

Kada se pojavi tsunami, u lancu sustava obavještavanja odlučujuća je posljednja karika – posljednji metri u području u kojem tu informaciju na vrijeme treba dostaviti svima koji su izravno ugroženi vodenom stihijom: ribarima, turistima, stanovnicima obalnog područja. U slučaju tsunamija na Javi zakazala je upravo ta posljednja karika. Uprava u Jakarti dobila je na vrijeme informacije o potresu i mogućem plimnom valu, ali ih nije na vrijeme proslijedila ljudima u pogođenom području. Na konferenciji održanoj koncem prošlog mjeseca okupljeni su stručnjaci detaljno raspravljali o tome zbog čega je došlo do takve pogreške. Voditelj njemačke delegacije Reinhold Olling smatra: "Tu s radilo o potresu jačine koju se svrstava u granično područje pri donošenju odluke treba li se izdavati upozorenje o tsunamiju ili ne. To je bio takav potres. Osim toga, sustav upozoravanja još uvijek ne funkcionira savršeno. Najlakše je upirati prstom i prozivati krivce, pogotovo ovdje u Indonezji. Mi to ne želimo raditi nego smo umjesto toga ponuditi pomoć."

Pukla je ključna karika

Indonezijske su vlasti oklijevale s izdavanjem naloga za evakuaciju obale s jedne strane zbog toga što sustav alarmiranja još uvijek ne funkcionira u potpunosti, a s druge strane zbog toga što nisu bili sasvim sigurni hoće li potres te jačine dovesti do razornog plimnog vala na Javi. Najveći problem su lažni alarmi, ističe Dr. Goel, predsjednik nadregionale skupine za koordinaciju: "Kada se nakon potresa izda upozorenje, može se dogoditi da se tsunami ne pojavi i onda to ljudi više ne shvaćaju ozbiljno. Za njih je prerizično napuštati kuće i oni nakon nekog vremena više ne reagiraju na lažne uzbune. Zbog toga je potrebna pomoć medija, da ljudima pojasne – u slučajevima kada tsunami ne dođe, to ipak ne znači da prilikom sljedećeg potresa neće doći do plimnog vala."

Java nema vremena

Na Javi je vrijeme upozoravanja od tsunamija vrlo kratko budući da se područje na kojem dolazi do potresa nalazi neposredno ispred indonezijske obale. Zbog toga je vrijeme za realističnu procjenu opasnosti prekratko, pojašnjava Joern Behrens iz Instituta za istraživanje polova i mora u Bremerhavenu: "Takvi tehnički sustavi postavljeni su u Tihom oceanu i to za Japan, Sjedinjene Države i osobito za Havaje i zapadnu obalu SAD-a. Tamo je područje potresa dovoljno udaljeno za pravovremeno obavještavanje o opasnosti – otprilike 6 do 8 sati. U Japanu je to vrijeme znatno kraće. Bez obzira na brojne lažne alarme, Japanci smjesta pravilno reagiraju na upozorenja i bježe s tog područja. Pretpostavlja se da će u Indoneziji zbog kulturnih razlika biti drugačije."

Indoneziji je ponuđen plan

Na kraju konferencije na Baliju indonezijskoj je Vladi ponuđen plan u kojem su razrađeni sljedeći koraci u sustavu upozoravanja. Prije svega treba ugraditi funkcionirajuće alarmne sustave u područjima osobito izloženima opasnosti od tsunamija u Indoneziji, u pokrajini Aceh na Sumatri, kao i na Baliju. Indonezijski ministar za istraživanje i tehnologiju Kusmayanto Kadiman ističe: "U sveobuhvatnom sustavu upozoravanja od tsunamija treba razlikovati dva područja – tehnološki i kulturološki dio. Lakše je riješiti tehološki, jer to se čini novcem kojim se dobavlja potrebna oprema. Daleko je teže dovesti do odgovarajućeg stanja svijesti u narodu. Informiranjem i obrazovanjem moramo pripremiti ljude na takve situaicje - to je daleko teže."
Za pola godine nadregionalna skupina za koordinaciju ponovno se sastaje – ovoga puta u Keniji, budući da potresi u Indijskom oceanu ne pogađaju samo zemlje jugoistočne Azije, već i istočnu obalu Afrike.