Odijelo čini (poslovnog) čovjeka

Kada Angela Merkel ne radi dobro svoj posao, čuju se kritike. Ako joj s frizurom nešto ne štima, one su još glasnije. Razbarušena brada socijaldemokratskog političara Wolfganga Thiersea pak nikada nije nikoga smetala, čak ni onda kada je došao na drugu najvišu funkciju u državi, na mjesto predsjednika Bundestaga. "Mislim da se od žena očekuje uvijek više fasade. Kod žena se uvijek raspravlja o tome kakva im je kosa, kakve nose kostime, i općenito kako izgledaju. I to nema nužno veze s time da se od nekoga očekuje da izgleda pristojno i ozbiljno, nego često se jednostavno od žena očekuje da izgledaju ženstveno", tvrdi Josefine Paul.

Ona ima 28 godina i nova je zastupnica stranke Zelenih u parlamentu Sjevernog Porajnja i Vestfalije. U slobodno vrijeme rado nosi jeans, sportske majice kratkih rukava, sportske hlače. Postavši profesionalna političarka morala je promijeniti i svoju garderobu. U njezinom ormaru sada vise košulje, sakoi uz primjerene hlače - neka vrsta uniforme za poslovnu svakodnevnicu. To je odjeća koja ne bi trebala odvraćati pažnju od sadržaja onoga što Josefine govori. Njezin tatoo i piercing ostaju skriveni.

Odjeća presudna za prvi dojam

U mnogim zanimanjima u Njemačkoj više ne postoji strogo pravilo odijevanja, ali se još može naći u nekim sektorima. Ili zato što je praktičan i nužan - kod kuhara ili liječnika, ili zato što se smatra korisnim. "Postoji nešto što se zove implicitan kodeks odijevanja: odjećom ne možete pozitivno upasti u oči, već samo negativno. Tako gledano svakako se radi o uniformi: čovjek se osjeća sigurno ne mora misliti o tome što je krivo, a što ispravno", objašnjava Gabriele Krischel. Ona je savjetnica za lijepo ponašanje. Uči ljude kako se ponašati za stolom i koje zamke krije odjeća. Poslovica "odijelo čini čovjeka" zvuči staromodno, ali još uvijek vrijedi, tvrdi ona. Odjeća je naime presudna za prvi dojam, a kaže se da se prvi dojam ne može promijeniti u prvih 30 minuta. "To znači, ako mislim da netko nije pristojno odjeven i pitam se tko zna hoće li kako valja obraditi moj zahtjev, onda mi treba 30 minuta da se eventualno uvjerim u suprotno", objašnjava Krischel. A tih 30 minuta nemaju svi.

To znaju upravo bankari poput Dietera Doetscha. On upućuje na primjer banke koja je provela jedno istraživanje: htjeli su privući mladu klijentelu pa su rekli svojim naučnicima da obuku jeans i košulju te su ih postavili u ulazni prostor, na poseban šalter. Mušterije su jednostavno pored njih prolazile "kao pored turskog groblja", uopće ih ne primjećujući.

Goli trbuh i piercing apsolutni tabu

Čak i propagandne akcije u filijalama banaka u kojima su djelatnici nosili majice s reklamom same akcije, nailazile su na negativne komentare. Stoga banke svojim novacima od početka jasno i glasno kažu što smiju, a što ne. "Kod muškaraca je to uvijek jednostavno. Odijelo, košulja, kravata, odgovarajuće cipele. Kod žena je pak teže. One ne moraju uvijek hodati u sakou, kod njih više imamo stvari koje nikako nisu dozvoljene, npr. goli trbuh, ili kratke majičice koje jedva da sežu do ruba hlača i suknje", objašnjava bankar Doetsch. Što se smatra neutralnim ili serioznim ovisi o kulturi i tradiciji. U zapadnom svijetu zagasite boje odijela, kostima, košulja i bluza sugeriraju serioznost - u tome se slažu svi stilski savjetnici.

Danas sve više firmi uvodi kodeks odijevanja poput švicarske banke USB, upućuje Gabriele Krischel. Samo se još moraju pobrinuti da se njihovi dobro obučeni uposlenici i korektno ponašaju. Jer, kako naglašava savjetnica za lijepo ponašanje: loše ponašanje može uništiti i najbolji outfit.

Autorin: Marlis Schaum/ dd

Odg. ur.:A. Šubić