Novo majstorsko djelo Fatiha Akina

Već svojim prvim igranim filmom «Kratko i bezbolno» njemački Turčin Fatih Akin, koji je odrastao u Hamburgu, izazvao je veliku pozornost. Slijedili su uspješni filmovi poput «U srpnju» i «Solino». Međunarodni uspjeh doživio je s filmom «Glavom kroz zid» za koji je dobio i «Zlatnog medvjeda» na Berlinaleu. Ove je godine u Cannesu premijeru imao njegov film «Na drugoj strani».

Turski udovac Ali susretne prostitutku Yeter i plati joj da živi s njime. Alijevog sina Nejata, profesora germanistike, smeta nova supruga njegovog oca. Ali, Nejat dozna da Yeter ne iskorištava njegovog oca nego tim novcem plaća studij svoje kćeri. U filmu «Na drugoj strani» radi se o Turcima u Njemačkoj i Nijemcima u Turskoj. Prva epizoda odigrava se u Bremenu. Druga je priča o bijegu mlade revolucionarke, Yeterine kćeri Ayten, iz Istambula u Njemačku. Tamo ona upoznaje mladu Njemicu Lotte koja joj spontano pomaže, unatoč velikom protivljenju njezine majke, koja kćeri prigovara što je potpuno nepoznatu osobu dovela u obiteljski stan.

Kćer nastoji objasniti majci da je Ayten progonjena u svojoj domovini, na što joj ova hladno sugerira da onda zatraži azil, podsjećajući kćer da je to što ona čini kažnjivo.

Proturječnost odnosa otac-sin i majka-kćer

Fatih Akin se pokazuje kao suveren i melankoličan redatelj koji slika svu proturječnost odnosa otac-sin i majka-kćer, ali koji se ne povlači u privatno, nego dodiruje sasvim aktualne političke i socijalne teme. Ayten ne može ostati u Njemačkoj, biva protjerana i u Turskoj dospijeva u zatvor kao ekstremistica. Tamo se ona mijenja i raskida sa svojom radikalnom prošlošću. Neki lijevi mediji zamjerili su Fatihu Akinu da turski zatvor prikazuje kao luksuzni hotel. Ali, to nije utemeljena kritika. Naprotiv, Akin uspijeva vrlo suptilno nabaciti pitanja, kako se revolt može razviti u teror. Zatvorske scene snimane su uostalom u pravom zatvoru. Fatih Akin nije imao poteškoća da dobije za to dopuštenje:

«To je bio realno egzistirajući zatvor, snimali smo stvarnu atmosferu, s pravim zatvorenicima, pravim čuvarima, a scene koje smo snimili temelje se na višemjesečnim istraživanjima.»

Majstorska završnica

Fatih Akin majstorski uspijeva u zadnjoj epizodi ispreplesti likove i radnje. Njegova kamera ostaje na distanci, promatrajući s respektom izdaleka. On vješto ide tragom Kieslowskog i Fassbindera, povezuje slučajnost s točnim društvenim opažanjem. A gdje se redatelj sam vidi?

«Ja sam klasični filmaš autor, koji radi dušom. Ja ne mogu otići u Ameriku i raditi film u studiju. Za to sam, mislim, previše ranjiv.»

S punim pravom je film «Na drugoj strani» njemački kandidat za Oskara u konkurenciji za najbolji strani film. Možda njegovo novo majstrojsko djelo povremeno izgleda previše konstruirano, ali sve jačoj bujici koja se kroz njega provlači teško je se oteti. To je nedvojbeno najbolji njemački folm ove godine, jedini koji ima internacionalni format, a Fatih Akin može s optimizmom gledati u svoju filmsku budućnost.