Novi problem za poljoprivrednike

Nad poljima Mathiasa Kriega su se nadvili tamni oblaci. Sredina je studenog, u tijeku je „žetva“ šećerne repe, radi se punom parom na imanju ovog poljoprivrednika u Tirinškoj. Još do početka prosinca će poljoprivredni strojevi “zujati” po poljima i iskopavati iz zemlje repice teške i do pet kilograma.

Na 230 hektara Mathias Krieg u Tirinškoj uzgaja repu. Jedan je od brojnih seljaka u regiji koji novac zarađuje tom kulturom. „Uzgoj repe ovdje ima dugu tradiciju. Uvijek je to bio isplativ posao, oduvijek smo dobro zarađivali. Nadam se da će to tako biti i u budućnosti.“ Ali Mathias Krieg zna da bi uskoro sve moglo biti drugačije.

Pola sata vožnje automobilom udaljen je grad Zeitz, u kojem se nalazi tvornica najvećeg svjetskog proizvođača šećera. Südzucker ima ukupno devet tvornica u Njemačkoj i zapošljava 18.000 radnika. Iz minute u minutu u dvorište tvornice ulaze kamioni natovareni šećernom repom, među njima su i repice Mathiasa Kriega. Uz veliki klopot repice se ubacuje u duboka grotla.

Brige proizvođača šećerne repe

Šef pogona Andreas Kunz kontrolira robu: „Uz puno opterećenje tvornice mi ovdje preradimo 12.500 tona repice dnevno, to je otprilike 600 kamiona“, objašnjava Kunz. Na traci se repu čisti i onda dalje transportira – u tvornicu.

Do sada je Südzucker poljoprivrednicima plaćao temeljnu cijenu za otkup repe, ali uskoro će se prestati s tom praksom. U idućim mjesecima će se pregovarati o novim ugovorima. Pravila o zajamčenoj minimalnoj cijeni repice i fiksnim kvotama za poduzeća onda prestaju vrijediti. EU će od 2017. dobiti najliberalnije tržište šećera na svijetu. Cijenu će određivati samo ponuda i potražnja.

Šećer je sve do 18. stoljeća bio vrijedna sirovina. Danas je to roba masovne potrošnje. Još nikada na tržištu nije bilo toliko puno šećera. Količina uskladištenog šećera je dosegla rekordnu razinu. U Brazilu, Indiji, Tajlandu, najvećim proizvođačima svijeta, gomilaju se “brda” šećera, a istovremeno je sve veći urod. I svi proizvođači konkuriraju na svjetskom tržištu, a pogled usmjeravaju i prema Europi.

Pritisak na cijenu zbog velike količine

Već sad je Europska unija dozvolila „ulazak“ više šećera iz inozemstva na tržište EU-a. Neke zemlje u razvoju već duže vrijeme bez carine isporučuju šećer u Uniju. To se odražava i na cijenu. Ona je u Europi u padu. Samo od ožujka 2014. do ožujka 2015. ona je opala za gotovo 200 eura (na 420 eura) po toni. I time se sve više približava aktualnoj cijeni na svjetskom tržištu.

Takav razvoj zabrinjava i Andreasa Kunza I njegovog šefa Philippa Schlütera, koji je odgovoran za nekoliko tvornica Südzuckera: „Mi smo pod pritiskom. Trenutno ne zarađujemo dovoljno da bi pokrili troškove i u sektoru proizvodnje šećera u ovoj poslovnoj godini ćemo zabilježiti gubitak.“ Za Südzucker to, kako kaže Schlüter, znači da će morati biti „rezana“ radna mjesta u upravi poduzeća.

U velikim halama se repice u okviru zahtjevnog high-tech postupka prerađuje u šećer, uzima se nekoliko uzoraka i onda se pune vrećice od 500 grama ili takozvane Big Bags, za velike mušterije kao što su pekare ili industrija prehrambenih namirnica.

Ekspanzija kao spas?

Zapravo je Südzucker u dobroj poziciji. Kao najveći svjetski proizvođač, s rafiniranom logistikom i tehnikom, te vlasničkim udjelom u drugom najvećem proizvođaču na svijetu, britanskoj firmi ED&F. Kad se ukine postojeća pravila, poduzeće čak želi proširiti proizvodnju. Zamisliva je i ekspanzija u inozemstvo, tvrdi uprava koncerna, na primjer u Brazil, najveće svjetsko tržište šećera. Tako se šećer proizvodi iz šećerne trske, on bi mogao postati konkurencija šećernoj repi.

Što to sve znači za poljoprivrednika Mathiasa Kriega u Tirinškoj, za sada je teško predvidjeti. On želi pričekati proljeće, onda će industrija šećera proizvođačima repe ponuditi nove cijene i pregovarati o novim ugovorima. „Svatko onda mora samostalno odlučiti hoće li pristati na tu cijenu ili će se oprostiti od uzgoja repice“, kaže Mathias Krieg.