Nova dimenzija pritiska na makedonske novinare

Tomislav Kežarovski (desno na naslovnoj fotografiji) je osuđen na upravo drakonsku zatvorsku kaznu zbog navodnog otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka u slučaju ubojstva. No problem su i vrijeme kad je taj svjedok postao "zaštićen", kao i njegova izjava za koju sad tvrdi da je bila iznuđena, a i istražne službe koje izgleda najviše zanima tko je "nepoćudnom" novinaru iz policije dojavio sve detalje.

Zapravo, Kežarovski je i u svom članku kojeg je tada napisao za list Reporter 92, promijenio pravo ime svjedoka u "Zlatko iz Štipa" koji je ispričao okolnosti ubojstva izvedenog još 2005. godine. Zapravo je riječ o Zlatku Arsovskom, koji sa Štipom na istoku Makedonije nema nikakve veze, dakle novinar nije otkrio njegov stvarni identitet. Tek uoči sudskog postupka za ubojstvo koji je održan 2008. je Arsovskom dodjeljen status zaštićenog svjedoka pod imenom "Breza" i to nakon što je objavljen članak.

U prvostupanjskom postupku su dva optuženika osuđena na po dvanaest godina zatvora, a u presudi je svjedočenje "Breze" bilo od odlučujućeg značaja. No onda su se počele događati "čudne" stvari: "Breza" je povukao svoju izjavu, tvrdeći kako su ga na nju prisilili pripadnici makedonske tajne službe UBK. Navodno su ga silili da naizust nauči sadržaj onoga što treba izreći na sudu i da su ga onda proglasili "zaštićenim" svjedokom.

Pusti ubojice, udri po novinaru

Problem je da su onda i isprva optuženi već tri puta bili oslobađani presudama viših sudskih instanca, posljednji put u ožujku ove godine, zbog nedostatka dokaza. Ali umjesto da su se makedonski istražitelji okrenuli drugim dokazima ili osumnjičenima za to ubojstvo, okomili su se svom silom - na novinara Kežarovskog.

U svibnju je specijalna postrojba policije u akciji kao u filmu uhitila Kežarovskog i to pred očima njegove obitelji. Kežarovski tvrdi kako istražitelje zapravo nije toliko zanimalo zlodjelo za koje je optužen - objavljivanje imena zaštićenog svjedoka, nego nešto sasvim drugo: tko mu je iz policije dostavio informacije. Ako pak ne otkrije ime svog izvora, prijetili su mu kako će "istrunuti u zatvoru". Visoka zatvorska kazna na koju je osuđen izgleda kao dokaz da su te prijetnje doista i provedene.

Čak i ne ulazeći u raspravu kako je i otkrivanje zaštićenih svjedoka suda u Den Haagu povezano s daleko blažim kaznama i kako je prilično čudno što je od objavljivanja članka pa do osude prošlo punih pet godina, prilično je očito kako je Kežarovski "nepoćudan" novinar za makedonske istražitelje i obavještajnu službu i iz drugih razloga.

Naime, upravo on je izvještavao o misterioznim okolnostima pogibije Nikole Mladenova, izdavača neovisnog tjednika Fokus. Njegov list se svojedobno proslavio između ostalog i po napsima o tajnim švicarskim računima samog političkog vrha Makedonije i nema sumnje kako je imao i veoma moćne protivnike. On je poginuo ovog ožujka u automobilskoj nesreći koja je službeno proglašena kao "udes slijedom vlastite krivice".

Upravo novinar Kežarovski je na mjestu udesa izvjestio o mogućim tragovima i dokaznom materijalu koje istražni sudac uopće nije ni primjetio prije nego što je donio presudu o "udesu". Jedva dva mjeseca kasnije je Kežarovski uhićen - zbog otkrivanja imena zaštićenog svjedoka iz slučaja starog osam godina.

Prosvjedi pljušte sa svih strana

Kad je povrh toga Kežarovski ovog ponedjeljka (21.10.) osuđen na čak četiri godine i šest mjeseci zatvora, ne čudi da upravo pljušte prosvjedi novinarskih udruga, ali i stranih predstavništva i međunarodnih organizacija. Dunja Mijatović iz OESS-a je izjavila kako je "šokirana" i kako "ova pretjerana kazna izaziva zabrinjavajući razvoj i šalje jasnu poruku cenzure drugim novinarima".

Prosvjedovao je i njemački veleposlanik zbog stanja medijskih sloboda u Makedoniji, a prosvjedovali su i iz organizacije Reportera bez granica čiji predstavnik za Balkan Antonie Harry ukazuje kako je strogoća izražena u toj drakonskoj presudi još jedan dokaz sve lošijeg položaja medija i novinara u Makedoniji, osobito od kako je zatvorena neovisna televizijska postaja TV A1.

Doista, Makedonija je u samo četiri godine na ljestvici organizacije Reporteri bez granica po slobodi medija doživjela pravi "slobodan pad" i spustila se s 34. na čak 116. mjesto od ukupno 179 zemalja. U Makedoniji nije ugašena samo ta popularna televzijska postaja, nego i još tri lista - i svima je bila zajednička osobina da su objavljivali kritičke napise o vladi u Skopju.

Doduše, pritisak na medije se do sad uglavnom nije vodio metodama cenzure i otvorenog političkog pritiska. Štoviše, Makedonija je ukinula propise na temelju kojih su novinari mogli biti tuženi zbog "uvrede" i "objede" i već time je obustavljeno više od 500 postupaka protiv novinara. Prihvaćen je i prijedlog da se političari, čak i ako su vlasnici nekih medija, moraju odreći utjecaja u njima.

Ali pritisak postoji - i on je golem. Makar su neke mogućnosti tužbe protiv novinara isključene, u onima gdje je to još moguće su predviđene globe koje su daleko iznad onoga što novinari u Makedoniji mogu zaraditi. Jer i oglasi i reklame se objavljuju i plaćaju samo u "podesnim" novinama i medijima. Utoliko je većina novinara u toj zemlji veoma loše plaćena, nemaju nikakvu socijalnu sigurnost i sve manje ih ima koji se, usprkos svemu tome, još usuđuju kritizirati vladajuće strukture.

A kazna od četiri i pol godina zatvora za Tomislava Kežarovskog je po svemu sudeći, nova dimenzija tog pritiska.